1. Stvaranje u 6 ili 8 dana?
   7:54; 10:3; 11:7; 25:59 govore o šest dana, dok 41:9–12 na prvi pogled daje zbroj od osam dana.
2. Zemlja stvorena prije neba ili nebo prije zemlje?
   2:29 može sugerirati zemlju prije neba, dok 79:27–30 opisuje nebo pa uređivanje zemlje.
3. Od čega je čovjek stvoren?
   15:26 – od gline; 16:4 – od sperme; 18:37 – od prašine; 23:12 – od ekstrakta gline; 96:2 – od ugruška.
4. Od čega je čovjek stvoren – zemlja ili voda?
   3:59 govori o prašini, a 21:30 kaže da je svako živo biće stvoreno od vode.
5. Čovjek je stvoren od zemlje ili od gline?
   30:20 – prašina; 55:14 – glina poput keramike.
6. Prvi musliman tko je?
   6:14; 6:163 i 39:12 Muhammeda prikazuju kao onoga koji je „prvi“ među muslimanima, dok 2:131–133 govori o Abrahamu i njegovim potomcima u kontekstu predanosti Bogu.
7. Nema prisile u vjeri / borba protiv nevjernika?
   2:256 kaže „nema prisile u vjeru“, dok 9:5 i 9:29 sadrže naredbe za borbu protiv određenih skupina.
8. Bog oprašta sve grijehe / ne oprašta širk?
   39:53 govori da Bog oprašta grijehe, dok 4:48 i 4:116 navode da ne oprašta pripisivanje druga Bogu.
9. Čovjek ima slobodnu volju / Bog određuje?
   18:29 govori „tko hoće, neka vjeruje“, dok 76:30 i 81:29 naglašavaju da čovjek ne može htjeti osim ako Bog hoće.
10. Tko vodi ljude u zabludu?
    Đavao kaže u 14:22 da je samo pozivao ljude, dok 16:93 kaže da Bog neke upućuje, a neke ostavlja u zabludi.
11. Bog sve stvara / ljudi nešto stvaraju?
    37:96 kaže da je Bog stvorio ljude i ono što rade, dok se u 23:14 ljudima opisuju vlastite radnje i procesi.
12. Nitko neće nositi tuđi grijeh / neki nose tuđe terete?
    6:164 kaže da nijedna duša neće nositi teret druge, dok 16:25 govori o onima koji će nositi svoje terete i dio tereta onih koje su zaveli.
13. Svi odgovaraju pojedinačno / sljedbenici mogu snositi tuđe posljedice?
    17:15 naglašava individualnu odgovornost, dok 29:13 govori o onima koji će nositi svoje terete i druge terete.
14. Koliko je anđela nosilo Arš?
    40:7 govori o onima koji nose Prijestolje, dok 69:17 izričito spominje osam.
15. Koliko anđela pomaže vjernicima u borbi?
    3:124 govori o 3.000 anđela, a 3:125 o 5.000.
16. Jedan anđeo ili više anđela uzimaju dušu?
    32:11 kaže da je „anđeo smrti“ zadužen za vas, dok 6:61 govori o „našim izaslanicima“ koji uzimaju dušu.
17. Što se događa na Sudnjem danu – ljudi govore ili ne govore?
    77:35 kaže da neće govoriti, dok 78:38 govori da će govoriti onaj kome Milostivi dopusti.
18. Hoće li ljudi biti pitani?
    15:92–93 kaže da će biti pitani, dok 55:39 kaže da tog dana neće biti pitan ni čovjek ni džin o svom grijehu.
19. Svi će biti okupljeni / neće se moći međusobno pitati?
    23:101 govori da se neće međusobno raspitivati, dok 37:27 opisuje kako će se međusobno ispitivati.
20. Sudnji dan traje 1.000 ili 50.000 godina?
    22:47 i 32:5 spominju 1.000 godina, dok 70:4 govori o danu čije je trajanje 50.000 godina.
21. Zemlja je prostrta / kuglasta?
    88:20 govori o zemlji kao „prostrtoj“, dok 39:5 govori o omatanju noći oko dana i dana oko noći, što se različito tumači.
22. Sunce zalazi u izvor?
    18:86 opisuje Dhul-Qarnayna kako dolazi do mjesta gdje sunce „zalazi“ u mutni izvor; tradicionalno se često tumači kao opis njegova pogleda, a ne stvarnog mjesta zalaska Sunca.
23. Sunce i Mjesec imaju određenu putanju / Sunce se kreće prema određenom odredištu?
    36:38–40 opisuje kretanje Sunca, Mjeseca i noći/dana; napetost nastaje ako se tekst čita kao geocentrični opis.
24. Zvijezde kao ukras neba / projektili protiv đavola?
    37:6–10 i 67:5 povezuju zvijezde ili „svjetiljke“ s gađanjem šejtana, dok 41:12 govori o ukrašavanju najbližeg neba svjetiljkama.
25. Nebo ima sedam nebesa / sedam zemalja?
    2:29 i 67:3 govore o sedam nebesa, dok 65:12 govori o „sedam nebesa i isto toliko zemalja“, što otvara pitanje što točno znači sedam zemalja.

26–50

26. Bog je stvorio nebo bez vidljivih stupova / postoje stupovi koje ljudi ne vide?
    13:2 govori o nebu podignutom bez stupova koje možete vidjeti, što se može čitati kao „bez stupova koje vidite“, a ne nužno bez ikakvih stupova.
27. Planine su nepomične / kreću se poput oblaka?
    27:88 opisuje planine kako prolaze poput oblaka, dok ih 78:7 i 16:15 prikazuje kao stabilizatore zemlje.
28. Planine sprečavaju Zemlju da se trese / Zemlja će se snažno tresti?
    16:15 govori o planinama kao stabilizatorima, dok 99:1–2 opisuje veliko potresanje Zemlje na kraju svijeta.
29. Bog stvara parove / postoje stvari koje nisu u parovima?
    51:49 kaže da je sve stvoreno u parovima, dok 112:4 i klasična teologija Boga ne smatraju dijelom takvog sustava.
30. Sve je stvoreno u parovima / biljke imaju više oblika razmnožavanja?
    36:36 govori o parovima svega što zemlja proizvodi, ljudi i onoga što ne znaju; tvrdnja može izgledati univerzalno, ali biološka raznolikost nije uvijek jednostavno binarna.
31. More je granica između slatke i slane vode?
    25:53 i 35:12 razlikuju slatku i slanu vodu te prepreku između njih.
32. Dva mora se dodiruju, ali se ne miješaju?
    55:19–20 govori o dva mora koja se susreću, između kojih je prepreka.
33. Morska voda može biti slatka i pitka?
    35:12 razlikuje slatku i slanu vodu, ali opisuje obje kao korisne u različitim načinima.
34. Čovjek nastaje iz sperme / iz ugruška?
    75:37–38 opisuje kap sjemena pa stvaranje i oblikovanje, dok 96:2 koristi izraz „alaq“.
35. Sperma dolazi iz područja između kralježnice i rebara?
    86:6–7 može se čitati kao da se izlučena tekućina povezuje s tim područjem, što je često predmet kritike iz perspektive moderne anatomije.
36. Čovjek je stvoren od kapljice / od zemlje?
    16:4, 18:37 i 23:12–14 koriste različite opise podrijetla čovjeka.
37. Embrij nastaje iz kapi / od ugruška / od komadića mesa?
    23:12–14 navodi niz faza, dok 22:5 daje nešto drukčiji opis razvojnih faza.
38. Razvoj embrija događa se u tri „tmine“?
    39:6 govori o stvaranju čovjeka u utrobi majke „u tri tmine“, što se može različito tumačiti.
39. Čovjek je stvoren od gline, ali njegova djeca od sperme?
    23:12–14 razlikuje Adamovo stvaranje od kasnijeg ljudskog razvoja, pa proturječnost ovisi o tome smatra li se tvrdnja univerzalnom.
40. Adam je prvi čovjek / Kuran ne daje izričitu tvrdnju da je Adam prvi čovjek?
    2:30 opisuje stvaranje Adama, ali ne koristi jednostavnu formulaciju „prvi čovjek“.
41. Bog je stvorio Adama iz prašine / iz gline / iz blata / iz keramike.
    3:59, 15:26, 15:28 i 55:14 koriste različite termine.
42. Anđeli su stvoreni prije čovjeka / nakon čovjeka?
    2:30–34 opisuje anđele prisutne pri stvaranju Adama, ali Kuran ne daje potpunu kronologiju njihova stvaranja.
43. Iblis je anđeo ili džin?
    2:34 ga uključuje među one kojima je naređeno da se poklone Adamu, dok 18:50 izričito kaže da je bio od džina.
44. Zašto je Iblis kažnjen ako nije anđeo?
    7:11–12 opisuje zapovijed svim prisutnima, a 18:50 navodi da je Iblis bio džin. Napetost je više interpretativna nego izravna kontradikcija.
45. Iblis ima moć nad ljudima / nema moć nad iskrenim vjernicima?
    15:39–40 i 17:65 navode da nema vlast nad Božjim iskrenim slugama.
46. Šejtan zavodi ljude / Bog ostavlja neke u zabludi.
    14:22 i 16:93 stvaraju pitanje o primarnom uzroku zablude.
47. Bog je Milostiv / Bog kažnjava žestoko.
    Brojni ajeti, primjerice 6:147 i 40:3, istodobno naglašavaju milost i kaznu. To je prije teološka napetost nego logička kontradikcija.
48. Bog sve može / postoji nešto što čovjek može učiniti protiv Božje volje?
    2:20, 5:17 i mnogi drugi ajeti naglašavaju Božju svemoć, dok ajeti o ljudskoj odgovornosti pretpostavljaju određenu ljudsku sposobnost djelovanja.
49. Bog želi da se svi pokaju / neke ostavlja u zabludi.
    4:26–27 govori da Bog želi oprostiti i uputiti ljude, dok 16:93 govori o ostavljanju nekih u zabludi.
50. Bog vodi koga želi / ljudi moraju slijediti uputu.
    2:272 kaže da uputa nije na Muhammedu nego na Bogu, dok brojni ajeti ljudima zapovijedaju da vjeruju i slijede uputu.

51–75

51. Muhammed je samo opominjatelj / on je poslan da se pokorava njemu.
    88:21–22 naglašava njegovu ulogu opominjatelja, dok 4:80 kaže da se pokoravanje Poslaniku smatra pokoravanjem Bogu.
52. Muhammed ne zna budućnost / dobiva informacije o budućnosti.
    6:50 kaže da ne zna nevidljivo, dok mnogi ajeti prenose Božje objave o budućim događajima.
53. Muhammed nema moć da koristi ili šteti / Poslanik ima određenu autoritetnu funkciju.
    7:188 naglašava ograničenu moć, dok 4:59 i 59:7 daju autoritet njegovim odlukama.
54. Kuran je jasan / postoje nejasni ajeti.
    11:1 i 26:2 naglašavaju jasnoću, dok 3:7 izričito razlikuje jasne (muhkamat) i višeznačne/nejasne (mutashabihat) ajete.
55. Kuran je potpuno detaljan / neke stvari nisu objašnjene.
    6:38 i 16:89 mogu se shvatiti kao sveobuhvatnost, dok postoje brojna pitanja na koja Kuran ne daje izravan odgovor.
56. Kuran je bez proturječja / postoje različiti prikazi događaja.
    4:82 tvrdi da u Kuranu ne bi bilo proturječja da nije od Boga. Kritičari navode različite prikaze kao problem, dok muslimanski tumači nude usklađivanja.
57. Nema promjene Božjih riječi / postoji dokidanje ajeta.
    6:115 kaže da nitko ne može promijeniti Božje riječi, dok 2:106 govori o zamjeni/dokidanju ajeta.
58. Kuran je nepromjenjiv / neki propisi su zamijenjeni.
    41:42 govori da mu neistina ne može prići, dok 16:101 govori o zamjeni jednog ajeta drugim.
59. Religija je jedna / postoje različiti zakoni i putevi.
    3:19 govori da je vjera kod Boga islam, dok 5:48 govori da je svakoj zajednici dan zakon i put.
60. Svi poslanici propovijedaju isto / razlikuju se zakoni.
    42:13 naglašava zajedničku vjeru poslanika, dok 5:48 govori o različitim zakonima.
61. Abraham je bio musliman / bio je Židov ili kršćanin?
    3:67 izričito kaže da Abraham nije bio ni Židov ni kršćanin, nego „hanif, musliman“.
62. Noa pripada istoj vjeri kao Muhammed / njegova zajednica ima poseban kontekst.
    10:72 i 42:13 mogu se čitati kao kontinuitet iste vjere, dok se zakonske odredbe razlikuju.
63. Židovi i kršćani imaju spas / ne vjeruju u Muhammeda pa nemaju spas.
    2:62 navodi Židove, kršćane i Sabijce koji vjeruju u Boga i Sudnji dan, dok 3:85 kaže da je neprihvatljiva druga vjera osim islama.
64. Židovi su Božji izabrani narod / osuđeni su zbog nevjere.
    2:47 govori o posebnoj Božjoj naklonosti prema Izraelcima, dok mnogi drugi ajeti kritiziraju dijelove njihova ponašanja.
65. Kršćani su najbliži vjernicima / osuđeni su zbog teoloških tvrdnji.
    5:82 pozitivno opisuje neke kršćane, dok 5:72–73 oštro odbacuje određena kršćanska vjerovanja.
66. Svi ljudi imaju istu duhovnu vrijednost / muškarci i žene imaju različite uloge.
    33:35 naglašava jednakost u vjeri, dok 4:34 daje muškarcu posebnu ulogu u odnosu na ženu.
67. Muškarac i žena imaju jednaku nagradu / muškarac ima dvostruki nasljedni dio u određenim slučajevima.
    33:35 govori o jednakoj duhovnoj nagradi, dok 4:11 propisuje u određenom nasljednom slučaju dvostruki dio muškarcu.
68. Vjera nema prisilu / apostazija ima ozbiljne posljedice u klasičnom islamskom pravu.
    2:256 govori o odsutnosti prisile, dok se pitanje kazne za otpadništvo temelji prvenstveno na hadisima i pravnoj tradiciji, a ne na izravnoj kuranskoj kazni.
69. Muslimani trebaju biti pravedni prema nemuslimanima / postoje naredbe za borbu protiv određenih nemuslimanskih skupina.
    60:8 dopušta dobročinstvo i pravednost prema onima koji se ne bore protiv muslimana, dok 9:5 i 9:29 propisuju borbu u određenim okolnostima.
70. Rat je dopušten zbog progona / rat se može proširiti na druge skupine.
    2:190 povezuje borbu s onima koji se bore protiv vas, dok 9:29 daje drugačiji okvir prema određenim skupinama.
71. Ne ubijajte sebe / borba i žrtvovanje života.
    4:29 zabranjuje ubijanje samoga sebe, dok 2:154 i 3:169 govore o onima koji poginu na Božjem putu kao živima kod Boga.
72. Samoubojstvo je zabranjeno / mučeništvo donosi život.
    Napetost postoji samo ako se ratna žrtva i samoubojstvo poistovjete; tradicionalno islamsko tumačenje ih jasno razlikuje.
73. Alkohol je štetan / konačna zabrana alkohola.
    2:219 govori o koristi i velikoj šteti, 4:43 zabranjuje približavanje molitvi u pijanom stanju, a 5:90–91 izričito nalaže izbjegavanje alkohola.
74. Kocka ima korist / kocka je zabranjena.
    2:219 priznaje određenu korist, ali naglašava da je grijeh veći; 5:90–91 kasnije zahtijeva izbjegavanje.
75. Dokidanje ili postupno objavljivanje propisa?
    Alkohol je primjer gdje se čini da se propis razvija kroz više objava, što kritičari navode kao promjenu, a islamska tradicija kao postupno zakonodavstvo.

76–100

76. Adam i njegova žena jedu sa stabla / samo Adam jede?
    2:35 govori oboma, dok 20:120–121 posebno prikazuje šejtanovo nagovaranje Adama.
77. Šejtan zavodi oboje / Adam je posebno odgovoran.
    Različiti prikazi u 2:36 i 20:120–121 daju različit naglasak.
78. Adam se pokajao i Bog mu oprostio / ljudi nasljeđuju posljedice pada.
    2:37 govori o prihvaćenom pokajanju, dok se ljudski život nakon toga odvija na Zemlji.
79. Nema istočnog grijeha / čovječanstvo ipak živi nakon Adamova grijeha izvan Raja.
    Ovo je prije razlika između islamske i kršćanske teologije nego unutarnja kontradikcija.
80. Kain ubija Abela / Kuran ne navodi njihova imena.
    5:27–31 govori o dvojici Adamovih sinova, ali imena Kain i Abel dolaze iz drugih tradicija.
81. Noa spašava obitelj / jedan njegov sin ne biva spašen.
    11:40 govori o spašavanju obitelji, dok 11:42–46 opisuje sina koji odbija ukrcati se.
82. Noina obitelj spašena / Noa moli za sina, ali mu Bog kaže da on nije dio njegove obitelji u smislu obećanog spasa.
    11:45–46 predstavlja jasnu tekstualnu napetost koju komentatori objašnjavaju različitim značenjem „obitelji“.
83. Potop je uništio sve / faraonovo tijelo je sačuvano.
    21:77 i 54:11–12 opisuju uništenje nevjernika u potopu, dok 10:92 govori o očuvanju faraonova tijela.
84. Potop je univerzalan / neki ga tumače kao lokalni.
    11:44 opisuje vodu koja preplavljuje zemlju, dok tekst ne daje modernu geološku specifikaciju globalnosti.
85. Faraon umire u moru / njegovo tijelo je sačuvano.
    10:90–92 kombinira utapanje faraona s tvrdnjom o spašavanju tijela.
86. Faraonovi ljudi su kažnjeni prije Sudnjeg dana / kazna se događa ujutro i navečer.
    40:46 govori o izlaganju vatri prije konačnog Sudnjeg dana, što otvara pitanje prirode međustanja.
87. Egipatski faraon govori kao vladar Egipta / Kuran ga naziva „faraon“.
    Kritičari to uspoređuju s egipatskom povijesnom titulaturom; muslimanski odgovor je da „faraon“ funkcionira kao titula.
88. Haman se pojavljuje u priči o Mojsiju.
    28:38 i 40:36 spominju Hamana uz faraona; kritičari to uspoređuju s biblijskim Hamanom iz priče o Esteri, iako islamski odgovor uključuje različite osobe s istim imenom.
89. Marija je „sestra Aronova“.
    19:28 naziva Mariju „sestrom Aronovom“, što kritičari vide kao kronološku poteškoću jer je biblijski Aron živio stoljećima ranije.
90. Marija je kći Imranova.
    3:35–36 govori o ženi Imranovoj i Mariji, dok se u 66:12 također navodi Marija kao kći Imranova.
91. Isus je Božja riječ / samo čovjek i poslanik.
    4:171 Isusa naziva Božjom riječju i duhom od Njega, dok 5:75 naglašava da su on i njegova majka jeli hranu.
92. Isus nije ubijen / Kuran govori o njegovu uzdizanju.
    4:157–158 negira da su ga Židovi ubili i navodi da ga je Bog uzdigao; pitanje prirode Isusove smrti stvara različita tumačenja.
93. Isus je poput Adama / Isus je rođen bez oca.
    3:59 uspoređuje Isusa s Adamom, dok 19:20–21 posebno naglašava neobično rođenje.
94. Isus je Mesija / nije Bog.
    3:45 naziva ga Mesijom, dok 5:72–75 odbacuje tvrdnju da je Bog.
95. Isus govori kao novorođenče.
    19:29–30 prikazuje Isusa kako govori iz kolijevke, što je povijesno izvanredno i razlikuje se od kanonskih Evanđelja.
96. Isus pravi pticu od gline.
    3:49 i 5:110 navode da je Isus oblikovao pticu od gline i ona je postala živa Božjim dopuštenjem.
97. Isus i njegovi učenici – različiti prikazi.
    3:52–53 i 5:111–115 daju različite detalje o učenicima i njihovim zahtjevima.
98. Večera za učenike / zahtjev za stolom s neba.
    5:112–115 opisuje učenike koji traže spuštanje stola s neba; takav događaj nema izravni ekvivalent u kanonskim Evanđeljima.
99. Isus nije razapet / ljudi vjeruju da jest.
    4:157 kaže da im se pričinilo da je razapet, što kritičari uspoređuju s vrlo jasnim izvještajima Novog zavjeta.
100. Isus je uzdignut Bogu / Sudnji dan tek kasnije.
     4:158 govori o uzdizanju, dok 3:55 i 5:117 daju različite formulacije o Isusovu odnosu prema smrti i njegovim sljedbenicima.

101. Broj mjeseci je 12 – 9:36; problem nastaje u usporedbi s lunarnim kalendarom i različitim praksama računanja vremena.
102. Četiri sveta mjeseca – 9:36; pitanje je kako se njihov raspored odnosi prema ratovanju i drugim propisima.
103. Ramazan je mjesec posta – 2:185; istodobno se bolesnima i putnicima dopušta nadoknada.
104. Post je obvezan / postoji izbor otkupa – 2:184–185; klasična tumačenja ovo objašnjavaju razvojem propisa.
105. Post traje do noći – 2:187; rasprava nastaje oko točnog trenutka početka noći.
106. Molitva je dva puta dnevno? – 11:114 govori o dva kraja dana i dijelu noći; islamska praksa propisuje pet dnevnih molitava.
107. Molitva tri puta dnevno? – 24:58 spominje tri razdoblja privatnosti, što neki povezuju s molitvenim vremenima, ali tradicionalno se ne smatra dokazom za samo tri molitve.
108. Pet molitava nije izričito navedeno kao broj pet – Kuran navodi različita vremena, dok broj pet dolazi iz sunitske predaje.
109. Okretanje prema svetom mjestu – 2:144; prije toga muslimani su se molili prema drugom smjeru prema tradicionalnom tumačenju.
110. Promjena kible – 2:142–150; kritičari to navode kao primjer promjene ranijeg propisa.
111. Bog ne mijenja Svoje riječi – 6:115; nasuprot tome, 2:106 govori o dokidanju/zamjeni ajeta.
112. Nema promjene u Božjem zakonu – 33:62; istodobno postoje različiti propisi za različite zajednice.
113. Poslanici ne smiju praviti razliku među sobom – 2:285; drugi ajeti pojedinim poslanicima daju posebne odlike.
114. Neki poslanici su uzdignuti iznad drugih – 2:253; to stvara napetost s idejom jednakog prihvaćanja svih poslanika.
115. Muhammed je posljednji/prorok nakon kojeg nema proroka – 33:40; Kuran ipak govori o mogućem dolasku Božjih glasnika u širem smislu.
116. Bog šalje poslanike svakom narodu – 16:36; istodobno Kuran ne navodi poslanike svim narodima.
117. Svaki narod ima opominjatelja – 35:24; nisu poznata imena svih tih poslanika.
118. Neke poslanike Kuran navodi, neke ne – 40:78; razlika nije kontradikcija, ali pokazuje nepotpunu povijesnu kronologiju.
119. Svi poslanici govore isti jezik? – 14:4 kaže da je svaki poslanik govorio jezikom svoga naroda.
120. Kuran je na arapskom / univerzalna je poruka – 12:2 i 41:44 naglašavaju arapski jezik, dok 34:28 Muhammeda opisuje kao poslanika svim ljudima.
121. Muhammed je poslan svim ljudima – 34:28; raniji poslanici imaju lokalne zajednice.
122. Mojsije je poslan faraonu – 79:17; također se njegova misija povezuje s Izraelcima.
123. Mojsije traži pomoć od Haruna – 20:29–32; Kuran istodobno naglašava individualnu odgovornost poslanika.
124. Mojsije je razgovarao s Bogom – 4:164; 42:51 kaže da Bog ne govori čovjeku osim na određene načine.
125. Bog se pokazuje Mojsiju / ne može ga se vidjeti – 7:143 opisuje Mojsijev zahtjev da vidi Boga, nakon čega se planina ruši.

126–150

126. Bog se ne može vidjeti – 6:103; 7:143 opisuje događaj vezan uz pokušaj viđenja.
127. Lica će gledati svoga Gospodara – 75:22–23; nasuprot tome 6:103 kaže da Ga pogledi ne obuhvaćaju.
128. Bog je blizu čovjeku – 50:16; istodobno se opisuje kao iznad nebesa/prijestolja u tradicionalnim tumačenjima.
129. Bog je svugdje? – 57:4 kaže da je s ljudima gdje god bili; 58:7 govori o tome da je s onima koji se tajno savjetuju.
130. Bog je na nebu? – 67:16 može se doslovno čitati kao „Onaj koji je na nebu“, stvarajući teološku napetost s Božjom sveprisutnošću.
131. Bog je jedan – 112:1; istodobno koristi množinu „Mi“ za sebe u mnogim ajetima.
132. „Mi“ za Boga – 15:9; gramatički se tradicionalno objašnjava kao plural veličanstva.
133. Bog nema sina – 112:3; istodobno 2:116 govori protiv tvrdnje da Bog ima sina.
134. Anđeli se nazivaju Božjim slugama – 21:26; problem nastaje samo ako se njihove različite uloge smatraju nespojivima.
135. Anđeli su poslušni / Iblis neposlušan – 66:6 govori o anđelima koji ne griješe, dok 18:50 Iblisa izdvaja kao džina.
136. Anđeli ne griješe – 66:6; Iblis nije anđeo prema 18:50, pa je napetost riješena tradicionalnim tumačenjem.
137. Bog šalje anđele s naredbama / anđeli sami djeluju – različiti ajeti pripisuju im izvršavanje Božjih naredbi.
138. Anđeli imaju krila – 35:1; njihov fizički opis ostaje metafizički/neodređen.
139. Anđeli mogu izgledati kao ljudi – 19:17; 11:69–70; pojavljuju se kao ljudske figure.
140. Anđeli jedu ili ne jedu? – 51:26–28 prikazuje Abrahamovo nuđenje hrane anđelima, koji je ne jedu.
141. Anđeli dolaze u ljudskom obliku – 19:17; u drugim tekstovima djeluju kao nevidljiva bića.
142. Džini su stvoreni od vatre – 15:27; 55:15 govori o „bezdimnom plamenu“.
143. Čovjek od gline, džin od vatre – 55:14–15; različito podrijetlo bića.
144. Džini mogu biti vjernici ili nevjernici – 72:11; 72:14–15.
145. Sotona nema vlast nad vjernicima – 16:99–100; ipak može pokušavati zavesti vjernike.
146. Sotona obećava i vara – 4:120; 14:22 kaže da je njegovo obećanje bilo samo obmana.
147. Bog kaže da će napuniti Pakao ljudima i džinima – 11:119; istodobno želi milost i oprost.
148. Bog je stvorio ljude za ibadet – 51:56; pitanje je zašto ih onda stvara tako da mnogi završe u Paklu.
149. Bog želi milost / mnogi su predodređeni za Pakao – 7:179 govori o mnogim ljudima i džinima za Pakao.
150. Bog upućuje koga želi / neki su stvoreni za Pakao – 32:13 govori o mogućnosti da Bog svakome da uputu, ali također o Božjoj riječi da će napuniti Pakao.

151–175

151. Svi ljudi mogu vjerovati / neki neće vjerovati – 18:29; 2:6–7.
152. Bog zatvara srca nevjernika – 2:7; istodobno ih poziva da vjeruju.
153. Nevjernici ne vjeruju jer su im srca zapečaćena – 2:7; odgovornost za nevjeru ipak se pripisuje njima.
154. Bog daje zabludu / čovjek bira zabludu – 16:93 i 10:44.
155. Bog ne čini nepravdu – 4:40; ali može neke ostaviti u zabludi prema 16:93.
156. Bog je pravedan / određuje kome će dati milost – 28:68.
157. Svatko dobiva prema djelima – 53:39–41; istodobno oprost ovisi o Božjoj milosti.
158. Spasenje djelima / spasenje Božjom milošću – 2:82 i 4:124 naglašavaju vjeru i dobra djela, dok se u mnogim ajetima naglašava Božja milost.
159. Dobra djela brišu loša – 11:114; grijeh može biti oprošten i pokajanjem.
160. Jedno dobro djelo vrijedi deset – 6:160; kazna za zlo je samo jednaka njegovoj vrijednosti.
161. Dobro se višestruko nagrađuje / zlo se samo jednako kažnjava – 6:160.
162. Neki ulaze u Raj bez kazne / drugi nakon kazne – ovisno o tumačenju grijeha i Božjoj milosti.
163. Vjernici ulaze u Raj / nitko ne može biti siguran u vlastito spasenje – različiti ajeti daju različite naglaske.
164. Raj ima sedam vrata? – 39:73 govori o osam vrata, dok 15:44 govori o sedam vrata Pakla.
165. Pakao ima sedam vrata – 15:44; Raj se u nekim hadisima opisuje s osam, ali Kuran ne daje isti broj za Raj.
166. Pakao je vječan – 4:169; 11:107 koristi formulaciju „dok traju nebesa i Zemlja“, što je predmet rasprave.
167. Pakao traje vječno / određeno vrijeme – različita tumačenja 11:107–108.
168. Vjernici su vječno u Raju – 98:8; 11:108.
169. Svi koji su u Paklu ostaju vječno / neki se mogu izbaviti – Kuran daje različite teološke mogućnosti koje su kasnije razrađene hadisima.
170. Pakao ima vatru koja ne umire – 4:56; 87:13 govori o smrti koja se ne događa niti životu koji je ugodan.
171. Koža se mijenja da bi se osjećala kazna – 4:56; problem nastaje u odnosu prema identitetu osobe nakon fizičke promjene.
172. Ljudi u Paklu imaju hranu – 88:6–7; istodobno se opisuje njihova potpuna patnja.
173. Raj ima rijeke vode, mlijeka, vina i meda – 47:15.
174. Vino je zabranjeno na Zemlji / vino postoji u Raju – 5:90 i 47:15.
175. Vino u Raju ne izaziva opijanje – 37:45–47; tako se tradicionalno rješava razlika.

176–200

176. Muškarci dobivaju hurije / žene? – 44:54; 52:20; Kuran ne daje jednako detaljan opis nagrade za žene.
177. Svi imaju nagradu prema djelima – 16:97; 33:35; ali opisi rajskih nagrada razlikuju se prema spolu.
178. Žene i muškarci imaju jednaku duhovnu vrijednost – 33:35; različiti propisi postoje u braku, nasljeđivanju i svjedočenju.
179. Žena može naslijediti / dobiva polovicu muškarčeva dijela u određenom slučaju – 4:11.
180. Muškarci i žene imaju jednaku vrijednost / muškarci su „nad“ ženama u obitelji – 4:34.
181. Žene imaju pravo na vlastitu zaradu – 4:32; istodobno postoje različiti obiteljski financijski propisi.
182. Svjedočenje žene – 2:282 u određenom financijskom ugovoru navodi dvije žene umjesto jednog muškarca.
183. Žena je jednaka muškarcu u duhovnoj nagradi / nije uvijek jednaka u pravnim pravilima.
184. Brak s više žena – 4:3 dopušta do četiri pod uvjetima; 4:129 kaže da muškarci neće moći biti potpuno pravedni među ženama.
185. Naredba da se bude pravedan / tvrdnja da potpuna pravednost nije moguća – 4:3 i 4:129.
186. Do četiri žene / jedna ako postoji strah od nepravde – 4:3.
187. Žene su „odjevni predmet“ muškarcima i muškarci ženama – 2:187; istodobno 4:34 daje muškarcu određenu nadređenu odgovornost.
188. Razvod je dopušten / brak treba očuvati – 2:229–232.
189. Razvod nakon čekanja tri menstrualna ciklusa – 2:228; trudnice čekaju do poroda prema 65:4.
190. Udovice čekaju četiri mjeseca i deset dana – 2:234; trudnica prema 65:4 do poroda.
191. Čekanje nakon razvoda tri ciklusa / trudnica do poroda – različiti propisi prema situaciji.
192. Razvod je dopušten dvaput prije konačnog razdvajanja – 2:229; zatim 2:230 uvodi mogućnost ponovnog braka tek nakon drugog braka.
193. Muškarac može vratiti ženu tijekom čekanja – 2:228; nakon određenih okolnosti više ne može bez novog braka.
194. Brak s politeistkinjama zabranjen – 2:221; 5:5 dopušta brak s čednim ženama sljedbenicama Knjige.
195. Ženidba nemuslimankom zabranjena / dopuštena – 2:221 i 5:5 stvaraju prividnu napetost koju tradicionalna egzegeza rješava razlikom između politeistkinja i sljedbenica Knjige.
196. Muškarci mogu imati robinje/zarobljenice – 23:5–6; 70:29–30.
197. Svi ljudi su slobodni i jednaki / ropstvo je pretpostavljeno u nekim ajetima – povijesna i moralna napetost.
198. Oslobađanje roba je dobro djelo – 90:13; istodobno se institucija ropstva regulira, a ne izričito ukida.
199. Zarobljenice mogu biti seksualno dostupne vlasniku prema tradicionalnom tumačenju – 23:5–6; to predstavlja veliku etičku napetost s modernim shvaćanjem slobodnog pristanka.
200. Kuran potiče oslobađanje robova / ne donosi opću izričitu zabranu ropstva.

201. Koliko je ljudi bilo u Noinoj lađi? – 11:40 kaže da su spašeni Noa, njegova obitelj i vjernici; broj vjernika nije naveden.
202. Noin sin nije spašen – 11:42–46, iako 11:40 govori o spašavanju njegove obitelji.
203. Noa ima tri sina prema kasnijoj tradiciji, ali Kuran ne navodi njihov broj.
204. Noina žena nije spašena – 66:10; pokazuje da „obitelj“ u 11:40 nije nužno značila svakog krvnog člana.
205. Žene proroka mogu biti kažnjene unatoč položaju svojih muževa – 66:10.
206. Žene proroka mogu biti posebno nagrađene – 33:30–31; istodobno se posebno upozoravaju.
207. Lotova žena propada – 11:81; njegova obitelj je prethodno navedena među spašenima.
208. Lotova obitelj spašena / njegova žena nije spašena – 26:170–171 i 66:10.
209. Lotove kćeri nude se mnoštvu – 11:78; moralna i interpretativna poteškoća.
210. Lot odbija dati svoje kćeri ljudima – 11:78; 15:71 ih naziva njegovim kćerima.
211. Abraham razbija idole – 21:58; drugi ajeti opisuju njegovu raspravu s idolopoklonicima.
212. Abraham kaže da je bolestan – 37:89; tradicionalno se objašnjava kao izgovor kako bi izbjegao svečanost.
213. Abraham kaže da ga je Bog stvorio, hrani i liječi – 26:78–80; bolest se ipak pojavljuje kao dio ljudskog iskustva.
214. Abraham je trebao žrtvovati sina – 37:102–107; Kuran ne navodi izričito ime sina.
215. Sin je opisan kao „blagi dječak“ – 37:101; tradicionalna islamska tumačenja uglavnom ga identificiraju s Išmaelom, ali postoje i druga mišljenja.
216. Bog naređuje Abrahamu žrtvu / žrtva se ne izvršava – 37:102–107; naredba je u priči zamijenjena drugim prinosom.
217. Abraham ruši idole / ljudi ga smatraju neprijateljem – 21:51–70.
218. Abraham je bačen u vatru / vatra mu ne šteti – 21:68–70.
219. Vatra je po prirodi štetna / Bog joj naređuje da bude hladna – 21:69.
220. Abraham dobiva obećanje potomstva / kasnije moli za potomstvo – različiti događaji mogu biti u različitim fazama života.
221. Jakovljevi sinovi se kaju / Benjaminova priča ostaje drukčija – 12. sura daje različite moralne uloge braće.
222. Josipova braća ga žele ubiti / na kraju se kaju – 12:9–18 i 12:91.
223. Josip je bačen u bunar / pronađen je i prodan – 12:15–20; nema nužne kontradikcije, nego slijed događaja.
224. Josip postaje rob / postaje visoki državni službenik – 12:20 i 12:54–56.
225. Josip oprašta braći – 12:92; ranije su ga pokušali ubiti.

226–250

226. Mojsije ubija čovjeka – 28:15–16; kasnije postaje veliki Božji poslanik.
227. Mojsije priznaje da je počinio nepravdu – 26:20; Bog mu potom daje poslanje.
228. Mojsije se boji faraona – 28:33; ipak se vraća u Egipat.
229. Mojsije govori da mu je jezik težak – 20:25–28; Harun mu pomaže u govoru.
230. Mojsije je izabran od Boga – 20:13; unatoč vlastitom priznanju straha i ranijem ubojstvu.
231. Faraon naređuje ubojstvo dječaka – 28:4; kasnije se Mojsije spašava.
232. Faraon odgaja Mojsija u vlastitoj kući – 28:8–9.
233. Faraon tvrdi da je Mojsije čarobnjak – 26:34; Mojsije tvrdi da je Božji poslanik.
234. Čarobnjaci prepoznaju Mojsijevo čudo – 20:70; faraon ih ipak kažnjava.
235. Faraon se kaje prije smrti – 10:90; Bog odbacuje njegovo pokajanje.
236. Pokajanje prihvaćeno prije smrti / faraonovo pokajanje nije prihvaćeno – 4:18 nasuprot 10:90–92.
237. Faraon traži da se voda razdvoji? – Kuran opisuje Mojsijevo čudo razdvajanja mora u 26:63.
238. More se razdvaja / faraon se utapa – 26:63–66; nema proturječnosti, nego uzastopni događaji.
239. Izraelci prelaze more – 2:50; faraon i vojska se utapaju.
240. Faraonovi ljudi su uništeni / njegovo tijelo je sačuvano – 10:92.
241. Izraelci su spašeni / opet se okreću idolatriji – 2:51–54.
242. Mojsije odlazi na planinu na 40 noći – 2:51; 7:142 opisuje 30 + 10 noći.
243. Četrdeset noći / trideset noći plus deset – 2:51 i 7:142; uglavnom se smatra da je riječ o istom razdoblju.
244. Zlatno tele napravljeno od Samirija – 20:85–97; u 7:148 tele rade Izraelci.
245. Tko je napravio tele? – 7:148 govori o narodu, dok 20:95–96 ističe Samirija.
246. Harun pokušava spriječiti idolatriju – 20:90–94.
247. Harun je ostavljen kao Mojsijev zamjenik – 7:142; ipak ne uspijeva spriječiti narod.
248. Mojsije se ljuti na Haruna – 7:150; Harun objašnjava zašto nije upotrijebio silu.
249. Izraelci su kažnjeni zbog teleta – 2:54; zatim im je oprošteno.
250. Božja milost nakon teškog grijeha – 2:52; napetost između kazne i oprosta.

251–275

251. Izraelci su tražili hranu – 2:57; dobili su manu i prepelice.
252. Mana i prepelice / traženje obične hrane – 2:61; narod traži povrće, leću, luk i češnjak.
253. Bog daje posebnu hranu / narod je odbija – 2:57–61.
254. Kamen iz kojeg izvire 12 izvora – 2:60; 7:160 daje isti događaj.
255. Izraelci imaju 12 plemena – 7:160; broj se podudara s 12 izvora.
256. Ulazak u grad i naredba da kažu određenu riječ – 2:58; 7:161 daje sličan događaj, ali drugačiju formulaciju.
257. „Hitta“ / druga riječ – 2:58 i 7:161; tekstovi se razlikuju u formulaciji.
258. Izraelci traže kralja – 2:246; Bog im daje Taluta.
259. Talut je izabran zbog znanja i tjelesne sposobnosti – 2:247; narod prigovara jer nije bogat.
260. Talutova vojska testirana vodom – 2:249; većina ne prođe test.
261. David ubija Golijata – 2:251; David kasnije postaje kralj.
262. David je prorok i kralj – 38:17–26; 2:251–252.
263. Davidu je dana mudrost i vlast – 2:251; njegova vlast ima božansko opravdanje.
264. David prima psalme/Zebur – 4:163; 17:55.
265. Davidu se pokoravaju planine i ptice – 34:10; fizička interpretacija stvara pitanja.
266. Salomon razumije govor ptica – 27:16; izvanredno svojstvo.
267. Salomon ima vojsku ljudi, džina i ptica – 27:17.
268. Džini rade za Salomona – 34:12–14.
269. Džini ne znaju nevidljivo – 34:14; istodobno se u drugim pričama prikazuju kao bića s nadnaravnim sposobnostima.
270. Džini su snažni / mogu biti nemoćni pred Božjom naredbom – 34:12–14.
271. Kraljica od Sabe se klanja Suncu – 27:24; kasnije prihvaća vjeru u Boga.
272. Kraljica od Sabe priznaje Boga – 27:44.
273. Salomon dobiva nadnaravnu vlast – 38:35; moli Boga za kraljevstvo kakvo nitko poslije njega neće imati.
274. Salomon ima jedinstvenu vlast / drugi poslanici također imaju velike nadnaravne moći – usporedna teološka napetost.
275. Salomon umire, a džini ne znaju da je mrtav – 34:14; naglašava ograničeno znanje džina.

276–300

276. Jonin narod je pošteđen kazne – 10:98; iznimka među narodima koji su odbili upozorenje.
277. Jonah bježi od Božje zapovijedi – 37:140; ipak ostaje Božji poslanik.
278. Jonah je progutan od velike ribe – 37:142; 68:48–50 također opisuje njegovu kušnju.
279. Jonah se kaje / Bog ga spašava – 21:87–88.
280. Job trpi bolest – 21:83; Bog mu vraća obitelj i milost.
281. Job je pozvan da udari zemlju nogom – 38:42; nakon toga dobiva vodu za pranje/piće.
282. Zaharija ostaje bez govora – 19:10; 3:41 također opisuje znak šutnje.
283. Zaharija traži znak / dobiva znak – 19:10; 3:41.
284. Zaharija ne govori tri dana – 19:10; 3:41 navodi tri dana i noći, što se može činiti različito.
285. Marija se povlači od obitelji – 19:16; zatim rađa Isusa sama.
286. Marija govori da je nitko nije dotaknuo – 19:20; Isus se ipak rađa čudesno.
287. Isus nema ljudskog oca – 19:20–21.
288. Isus je stvoren riječju „Budi“ – 3:47; 3:59.
289. Isus je „Riječ od Boga“ – 3:45; istodobno nije Bog prema 5:72.
290. Isus čini čuda – 3:49; sva su „Božjim dopuštenjem“.
291. Isus oživljava mrtve – 3:49; 5:110.
292. Isus nije božanstvo / čini djela koja se tradicionalno smatraju božanskim – 3:49 i 5:110 nasuprot 5:72–75.
293. Isus govori kao novorođenče – 19:29–30.
294. Isus govori u odrasloj dobi i kao poslanik – 3:46.
295. Isus je znak za ljude – 19:21; 21:91.
296. Marija i Isus su „znak“ – 21:91; 23:50 ih također opisuje kao znak.
297. Isus je spašen od neprijatelja – 3:55; 4:157–158.
298. Isus umire / nije ubijen – 3:55 koristi izraz koji se može prevoditi kao „uzeti/okončati život“, dok 4:157–158 negira da je ubijen i razapet.
299. Isus će biti svjedok protiv svojih sljedbenika – 5:117; pitanje je odnosi li se to na budući Sudnji dan.
300. Isus ne zna što su ljudi činili nakon njega – 5:117; istodobno je prikazan kao važan svjedok na Sudnjem danu.

301. Zemlja i nebesa stvoreni u šest dana – 7:54; 10:3; 11:7.
302. 41:9–12 može izgledati kao osam dana stvaranja – dva dana za Zemlju, četiri za opskrbu i dva za nebesa; tradicionalno se „četiri“ tumači kao ukupno razdoblje od četiri, a ne dodatna četiri.
303. Zemlja je stvorena prije neba – 2:29.
304. Nebo je uređeno prije nego što je Zemlja raširena – 79:27–30; može izgledati kao drukčiji redoslijed.
305. Zemlja je „raširena“ – 88:20; kritičari to povezuju s idejom ravne Zemlje.
306. Zemlja je oblikovana poput jajeta – neki moderni prijevodi 79:30 koriste „ovalna“; to je interpretacija arapske riječi dahaha, a ne jednoznačno značenje.
307. Sedam nebesa – 2:29; 67:3; 71:15.
308. Sedam zemalja – 65:12; tekst nije detaljan o njihovoj prirodi.
309. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 37:6; 41:12.
310. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5; 37:6–10.
311. Zvijezde su ukras neba – 16:12; 37:6.
312. Meteori i zvijezde kao „gađanje“ šejtana – kritičari to smatraju kozmološkim problemom; tradicionalna tumačenja razlikuju zvijezde od meteora.
313. Sunce ima mjesto zalaska – 18:86; doslovno čitanje može zvučati geocentrično.
314. Sunce putuje prema svom određenom odredištu – 36:38.
315. Sunce i Mjesec plove po svojim putanjama – 21:33; 36:40.
316. Noć i dan se „smjenjuju“ – 24:44; 39:5.
317. Bog „omata“ noć oko dana i dan oko noći – 39:5; neki to vide kao kompatibilno sa sfernom Zemljom, ali nije izričita znanstvena tvrdnja o obliku Zemlje.
318. Sunce nije dovoljno opisano kao središte Sunčevog sustava – 36:38–40 govori o Suncu, Mjesecu i njihovim kretanjima, bez heliocentričnog modela.
319. Mjesec ima faze – 10:5; 36:39.
320. Mjesec je svjetlo, a Sunce sjajna svjetiljka – 10:5; 71:16.
321. Sunce je „siraj“, a Mjesec „nur“ – 25:61; 71:16; kritičari raspravljaju o tome implicira li različitu prirodu svjetlosti.
322. Sunce i Mjesec imaju izračunatu mjeru – 55:5.
323. Zvijezde padaju/razbacuju se na kraju svijeta – 81:2; 82:2.
324. Nebo se raspukne – 82:1; 84:1.
325. Nebo se „otvara“ – 78:19; 21:104; različite eshatološke slike.

326–345 — biologija, čovjek i Zemlja

326. Sve živo je od vode – 21:30.
327. Čovjek je od gline – 15:26.
328. Čovjek je od sperme – 16:4.
329. Čovjek je od ugruška – 96:2.
330. Čovjek je od „ekstrakta gline“ – 23:12.
331. Čovjek prolazi kroz više embrionalnih faza – 23:13–14.
332. „Alaq“ kao ugrušak – 96:2; riječ ima širi raspon značenja, pa prijevod utječe na argument.
333. Kosti nastaju prije mesa – 23:14; kritičari to uspoređuju s modernom embriologijom.
334. Meso/kosti kao uzastopne faze – 23:14; moderna embriologija opisuje razvoj kostiju i mišića složenije i djelomično istodobno.
335. Čovjek nastaje iz tekućine između kralježnice i rebara – 86:6–7; kritičari to smatraju anatomskim problemom.
336. Muška i ženska reproduktivna tekućina – 76:2; 86:6–7; različita tumačenja izvora reproduktivnog materijala.
337. Dijete nastaje iz „pomiješanih kapi“ – 76:2; kritičari raspravljaju o odnosu toga prema muškoj i ženskoj reprodukciji.
338. Bog stvara parove od svega – 51:49; biološka stvarnost uključuje organizme koji se ne razmnožavaju spolno.
339. Biljke imaju parove – 36:36; kritičari navode da spolna reprodukcija nije univerzalna.
340. Planine kao klinovi/stabilizatori Zemlje – 16:15; 78:6–7.
341. Planine imaju funkciju sprečavanja Zemljina podrhtavanja – 21:31.
342. Planine se na Sudnjem danu kreću poput oblaka – 27:88.
343. Zemlja se snažno trese na kraju vremena – 99:1–2.
344. Planine su „postavljene“ u Zemlju – 78:7; geološko tumačenje je predmet rasprave.
345. Planine imaju korijenje poput klinova? – Kuran koristi metaforu „klinova“, ali ne opisuje izričito geološku strukturu planina.

346–365 — povijest i tekstualne poteškoće

346. Marija kao „sestra Aronova“ – 19:28; problem kronologije ako se shvati kao ista osoba iz Mojsijeva vremena.
347. Marija kao kći Imranova – 3:35–36; kritičari uspoređuju Imrana s biblijskim Amramom, ocem Mojsija i Arona.
348. Marija i Mirjam – moguće pitanje identiteta dviju osoba s istim/sličnim imenima; muslimanski komentatori to uglavnom objašnjavaju počasnim ili rodoslovnim nazivom.
349. Haman u priči o faraonu – 28:38; 40:36; kritičari ga uspoređuju s Hamanom iz Knjige o Esteri.
350. Haman se u Bibliji pojavljuje u Perziji, a u Kuranu uz faraona – kritičari to smatraju mogućim povijesnim problemom.
351. Dhul-Qarnayn i Aleksandar Veliki – 18:83–98; starija islamska tradicija često ga je povezivala s Aleksandrom, dok moderna istraživanja nude druge identifikacije.
352. Dhul-Qarnayn dolazi do mjesta zalaska Sunca – 18:86; doslovno čitanje stvara kozmološki problem.
353. Sunce zalazi u „mutan izvor“ – 18:86; moguće je da je riječ o opažanju s njegova stajališta, ali tekst ostaje predmet rasprave.
354. Dhul-Qarnayn pronalazi narod kojemu je Sunce „izlazilo“ bez zaštite – 18:90; kritičari pitaju kako to geografski razumjeti.
355. Zid protiv Je’džudža i Me’džudža – 18:93–98; identifikacija tog zida povijesno nije sigurna.
356. Je’džudž i Me’džudž iza zida do kraja vremena – 18:94–99; eshatološka interpretacija razlikuje se od povijesnog čitanja.
357. Dva mora s preprekom – 25:53; 55:19–20; kritičari raspravljaju radi li se o fizičkoj barijeri ili metafori.
358. Slatka i slana voda ne prelaze granicu – 25:53; u prirodi se slatka i slana voda mogu miješati, iako mogu postojati slojevi različite slanosti.
359. Željezo je „spušteno“ – 57:25; popularna apologetika to povezuje s kozmičkim podrijetlom željeza, ali izraz može značiti i „dano“.
360. Bog šalje kišu i oživljava mrtvu zemlju – 16:65; 30:24; metafora se ponekad povezuje s ciklusom vode.
361. Voda dolazi s neba – 23:18; 39:21; znanstveno se može objasniti hidrološkim ciklusom, pa ovo nije nužno problem.
362. Kuran kaže da je čovjek stvoren od zemlje, vode, gline i reproduktivne tekućine – različiti opisi mogu biti fazni ili metaforički, ali bez konteksta izgledaju kao različiti odgovori.
363. Kuran kaže da je stvaranje čovjeka jednostavno i neposredno / opisuje složen embrionalni razvoj – 16:4 nasuprot 23:12–14; moguće je da se odnose na različite razine opisa.
364. Kuran tvrdi da nema proturječja – 4:82: „Da je od nekoga drugog, a ne od Boga, našli bi u njemu mnoga proturječja“; kritičari upravo razlike poput prethodnih 363 točaka koriste kao argument protiv te tvrdnje.
365. Dokidanje ajeta i nepromjenjivost Božjih riječi – 2:106 govori o zamjeni/dokidanju ajeta, dok 6:115 kaže da nitko ne može promijeniti Božje riječi. To je jedan od najpoznatijih primjera koji zahtijeva razlikovanje između dokidanja objavljenog propisa i mijenjanja Božje riječi.

1–50: Mojsije, Izraelci i Egipat

1. 19:28 — Marija je nazvana „sestrom Aronovom“.
2. 66:12 — Marija je povezana s „Imranom“.
3. 3:35–36 — Marija je predstavljena kao kći Imranove obitelji.
4. 20:38–40 — Mojsijeva majka stavlja ga u kovčeg.
5. 28:7–13 — slična priča o Mojsiju i njegovoj majci.
6. 28:38 — faraon naređuje Hamanu izgradnju visoke građevine.
7. 40:36–37 — Haman ponovno djeluje uz faraona.
8. 29:39 — Haman se pojavljuje u Mojsijevoj priči.
9. 10:90–92 — faraonovo tijelo navodno ostaje kao znak.
10. 20:83–97 — priča o Samirijancu u vrijeme Mojsija.
11. 20:85–97 — Samirijanac izrađuje zlatno tele.
12. 7:148 — tele ima zvuk.
13. 2:51 — 40 dana Mojsijeva odsutnost.
14. 7:142 — 30 + 10 dana.
15. 2:55 — Izraelci traže da vide Boga.
16. 2:55 — nakon toga ih pogađa grom.
17. 2:67–73 — priča o ubijenom čovjeku i kravi.
18. 2:60 — Mojsije udara štapom o stijenu.
19. 7:160 — dvanaest izvora iz stijene.
20. 5:20–26 — Izraelci odbijaju ući u Svetu zemlju.
21. 5:24 — Izraelci tvrde da je tamo „moćan narod“.
22. 5:26 — četrdesetogodišnje lutanje.
23. 10:90 — faraon vjeruje tek kada se utapa.
24. 26:63 — more se razdvaja Mojsijevim štapom.
25. 20:77 — Izraelci prolaze kroz more.
26. 2:50 — more se razdvaja radi Izraelaca.
27. 44:24 — faraonu se naređuje da ostavi more otvoreno.
28. 28:6 — faraonova vlast nad Egiptom.
29. 28:38 — faraon tvrdi da ne zna drugog boga osim sebe.
30. 40:28 — anonimni egipatski vjernik skriva vjeru.
31. 40:36 — faraon naređuje Hamanovu gradnju tornja.
32. 40:37 — faraon želi „dosegnuti puteve nebesa“.
33. 7:124 — faraon prijeti da će odsjeći ruke i noge.
34. 20:71 — faraon prijeti raspećem.
35. 26:49 — faraon prijeti masovnim sakaćenjem.
36. 28:4 — faraon dijeli narod na skupine.
37. 40:25 — faraon naređuje ubijanje dječaka.
38. 40:28 — faraonova obitelj ima skrivenog vjernika.
39. 28:8 — faraonova obitelj uzima Mojsija.
40. 28:9 — faraonova žena želi zadržati Mojsija.
41. 28:12 — Mojsije odbija dojilje.
42. 28:13 — Mojsije se vraća majci.
43. 20:40 — Mojsijeva sestra prati njegov trag.
44. 28:11 — Mojsijeva sestra prati kovčeg.
45. 20:40 — Mojsijeva sestra govori o obitelji.
46. 28:14 — Mojsije dobiva mudrost u mladosti.
47. 28:15–20 — Mojsije ubija Egipćanina.
48. 28:23–28 — Mojsije odlazi u Midjan.
49. 28:27 — Mojsije se ženi jednom od kćeri starca.
50. 28:29 — Mojsije se vraća prema Egiptu.

Ove priče treba uspoređivati s hebrejskom Biblijom, kasnoantičkim židovskim i kršćanskim predajama te drugim izvorima; suvremena akademska literatura upravo naglašava da Kuran preoblikuje ranije biblijske i kasnobiblijske tradicije.

51–100: Abraham, Lot, Josip i patrijarsi

51. 2:124 — Abraham prima „riječi“ od Boga.
52. 2:125 — Abraham i Izmael podižu Kuću.
53. 2:127 — Abraham i Izmael grade temelje Hrama.
54. 2:128 — Abraham i Izmael mole za svoje potomstvo.
55. 2:129 — Abraham predviđa poslanika među potomcima.
56. 14:37 — Abraham ostavlja obitelj u neplodnoj dolini.
57. 14:37 — ta dolina se identificira s područjem Meke.
58. 2:125 — Meka se povezuje s Abrahamom.
59. 3:96 — „prva kuća“ pripisuje se Meki.
60. 22:26 — Abrahamu se pripisuje mjesto Hrama.
61. 37:102–107 — Abraham gotovo žrtvuje sina.
62. 37:112 — Abraham dobiva najavu Izaka.
63. 11:69–73 — anđeli dolaze Abrahamu.
64. 51:24–30 — slična scena s gostima.
65. 15:51–60 — anđeli dolaze Abrahamu.
66. 11:71 — Abrahamova žena dobiva vijest o Izaku.
67. 11:72 — Sara se čudi trudnoći u starosti.
68. 51:29 — Sara se smije vijesti.
69. 29:31–32 — anđeli govore o Lotu.
70. 11:77–81 — anđeli dolaze Lotu.
71. 15:61–74 — anđeli spašavaju Lota.
72. 7:80–84 — priča o Sodomi.
73. 11:82–83 — gradovi bivaju prevrnuti.
74. 15:74 — kamenje udara narod.
75. 27:54–58 — priča o Lotu.
76. 29:28–35 — Lot upozorava narod.
77. 26:160–175 — Lotov narod odbija upozorenje.
78. 54:33–39 — Lotova priča.
79. 66:10 — Lotova žena postaje primjer nevjernice.
80. 37:99–111 — Abraham odlazi.
81. 12:4–18 — Josipov san.
82. 12:8–18 — Josipova braća ga bacaju u bunar.
83. 12:19–20 — trgovci ga pronalaze.
84. 12:21 — Josip odlazi u Egipat.
85. 12:23–29 — pokušaj zavođenja.
86. 12:30–32 — žene režu ruke.
87. 12:36–42 — Josip tumači snove u zatvoru.
88. 12:43–49 — faraonov san o sedam krava.
89. 12:50–57 — Josip postaje upravitelj.
90. 12:58–68 — braća dolaze u Egipat.
91. 12:69–76 — Benjaminova priča.
92. 12:93 — Josip šalje košulju.
93. 12:96 — Jakov ponovno progleda.
94. 12:99–100 — obitelj dolazi Josipu.
95. 12:100 — Josipov san se ostvaruje.
96. 12:101 — Josip govori o svojim snovima.
97. 12:109 — prethodni poslanici su ljudi.
98. 16:36 — svaki narod navodno dobiva poslanika.
99. 10:47 — svaki narod ima poslanika.
100. 35:24 — svaki narod ima upozoravatelja.

101–150: David, Salomon, kraljevi i drevni narodi

101. 2:251 — David ubija Golijata.
102. 38:17–20 — David dobiva kraljevstvo.
103. 38:21–26 — Davidu dolaze dvojica parničara.
104. 34:10 — planine slave Boga s Davidom.
105. 21:79 — planine i ptice slave s Davidom.
106. 34:10 — željezo postaje mekano Davidu.
107. 34:11 — David izrađuje oklop.
108. 27:15–16 — David i Salomon nasljeđuju znanje.
109. 27:16 — Salomon razumije govor ptica.
110. 27:17 — vojska Salomona sastoji se od ljudi, džina i ptica.
111. 27:18–19 — Salomon razumije mrave.
112. 27:20–28 — Salomon razgovara s Hudhudom.
113. 27:29–44 — kraljica od Sabe.
114. 34:12 — vjetar služi Salomonu.
115. 34:12 — vjetar putuje mjesečni put ujutro i navečer.
116. 34:12 — bakar teče Salomonu.
117. 38:36 — vjetar se pokorava Salomonu.
118. 38:37 — džini služe Salomonu.
119. 38:38 — džini su vezani.
120. 21:82 — džini rone za Salomona.
121. 27:39 — Ifrit nudi prijestolje kraljice Sabe.
122. 27:40 — prijestolje se prenosi u trenutku.
123. 27:44 — kraljica ulazi u „stakleni pod“.
124. 27:23 — kraljica Sabe opisana kao vladarica.
125. 27:24 — njezin narod štuje Sunce.
126. 27:30 — Salomonovo pismo kraljici.
127. 34:13 — džini izrađuju građevine.
128. 34:14 — Salomon umire dok se oslanja na štap.
129. 34:14 — džini ne znaju da je Salomon mrtav.
130. 34:14 — crv pojede njegov štap.
131. 27:16 — Salomon govori o nasljeđivanju Davida.
132. 2:102 — Salomon je povezan s magijom.
133. 2:102 — Harut i Marut povezani su s Babilonom.
134. 2:102 — ljudi uče magiju.
135. 2:102 — magija može razdvojiti muža i ženu.
136. 18:83–98 — Dhu’l-Qarnayn.
137. 18:84 — Dhu’l-Qarnayn dobiva moć na Zemlji.
138. 18:86 — dolazi do mjesta zalaska Sunca.
139. 18:90 — dolazi do mjesta izlaska Sunca.
140. 18:93–97 — gradi prepreku protiv Goga i Magoga.
141. 18:96 — prepreka je od željeza i rastaljenog bakra.
142. 18:98 — prepreka ostaje do određenog vremena.
143. 18:99 — Gog i Magog će biti oslobođeni.
144. 21:96 — Gog i Magog ponovno se pojavljuju.
145. 18:86 — geografski opis zalaska Sunca.
146. 18:90 — geografski opis izlaska Sunca.
147. 18:95 — opis dviju planina.
148. 18:96 — tehnički opis gradnje prepreke.
149. 18:97 — Gog i Magog je ne mogu prijeći.
150. 18:98 — prepreka je pripisana Božjoj milosti.

Dhu’l-Qarnayn je posebno zanimljiv jer Oxfordov pregled navodi Aleksandrove legende među kasnoantičkim narativnim pozadinama koje se proučavaju uz kuransku priču. To ipak nije dokaz da je Dhu’l-Qarnayn nužno Aleksandar.

151–200: Noa, Ad, Semud, Midjan i drevni narodi

151. 11:25–49 — Noina priča.
152. 11:42–43 — jedan od Noinih sinova odbija ukrcavanje.
153. 11:44 — lađa se zaustavlja na Judi.
154. 23:27 — Noa dobiva upute za lađu.
155. 54:11–12 — voda izlazi iz neba i zemlje.
156. 71:5–28 — Noa propovijeda narodu.
157. 29:14 — Noa je među narodom 950 godina.
158. 37:75–82 — Noa i potop.
159. 26:105–122 — Noina priča.
160. 21:76–77 — Noa i spašavanje.
161. 10:73 — Noa i oni koji su s njim.
162. 7:59–64 — Noa i narod.
163. 11:36–48 — potop.
164. 54:13 — lađa s daskama i čavlima.
165. 23:27 — parovi životinja.
166. 11:40 — ukrcavanje po parovima.
167. 11:42 — valovi poput planina.
168. 11:44 — voda se povlači.
169. 11:44 — Judi kao mjesto zaustavljanja.
170. 23:29 — molitva za iskrcavanje.
171. 7:65–72 — Hud.
172. 11:50–60 — Ad.
173. 26:123–140 — Ad.
174. 46:21–26 — Ad.
175. 41:15–16 — Ad.
176. 89:6–8 — Iram.
177. 89:8 — „nikad sličan grad nije stvoren“.
178. 54:18–21 — vjetar uništava Ad.
179. 69:6–8 — oluja uništava Ad.
180. 69:7 — sedam noći i osam dana.
181. 41:16 — hladan vjetar.
182. 46:24 — Ad vidi oblak.
183. 46:25 — oblak uništava sve.
184. 54:20 — ljudi padaju poput palminih debala.
185. 7:73–79 — Salih i Semud.
186. 11:61–68 — Semud.
187. 26:141–159 — Semud.
188. 27:45–53 — Semud.
189. 54:23–31 — Semud.
190. 91:11–15 — Semud.
191. 54:27 — deva kao iskušenje.
192. 7:73 — čudesna deva.
193. 11:64 — zabrana nanošenja štete devi.
194. 91:13 — deva i voda.
195. 54:29 — ubijanje deve.
196. 91:14 — Semud biva uništen.
197. 89:9 — Semud kleše stijene.
198. 15:82 — ljudi Semuda grade kuće u planinama.
199. 26:149 — Semud kleše planine.
200. 11:68 — Semud nestaje.

201–250: Isus, Marija i kršćanske povijesne tvrdnje

201. 3:45 — Isus je Mesija.
202. 3:45 — Isus je riječ od Boga.
203. 3:46 — Isus govori kao dijete.
204. 3:49 — Isus oblikuje pticu od gline.
205. 3:49 — ptica oživljava Božjim dopuštenjem.
206. 3:49 — Isus liječi slijepca.
207. 3:49 — Isus liječi gubavca.
208. 3:49 — Isus oživljava mrtve.
209. 5:110 — Isus stvara pticu od gline.
210. 5:110 — Isus liječi slijepe.
211. 5:110 — Isus liječi gubavce.
212. 5:110 — Isus oživljava mrtve.
213. 19:27–29 — Marija dolazi s djetetom.
214. 19:29 — Isus govori iz kolijevke.
215. 19:30 — Isus proglašava sebe Božjim slugom.
216. 19:31 — Isus govori da je prorok.
217. 19:32 — Isus govori o odnosu prema majci.
218. 19:33 — Isus govori o danu smrti i uskrsnuća.
219. 19:34 — Isus se naziva „sinom Marijinim“.
220. 3:59 — Isus se uspoređuje s Adamom.
221. 4:157 — Kuran negira da je Isus razapet.
222. 4:158 — Isus je uzdignut Bogu.
223. 5:72 — Isus nije Bog.
224. 5:75 — Isus i Marija jedu hranu.
225. 5:116 — pitanje Isusu o tome je li rekao da se štuje njega i majku.
226. 5:116 — Marija se pojavljuje u kontekstu trojstva prema nekim čitanjima.
227. 5:72–75 — kuranska kritika kršćanske kristologije.
228. 5:110 — Isusov „stol s neba“.
229. 3:55 — Isusovo uzdizanje.
230. 3:54–55 — Božja zaštita Isusa.
231. 61:6 — Isus najavljuje poslanika nakon sebe.
232. 61:6 — ime Ahmad.
233. 19:16–21 — Marijina izolacija.
234. 19:22 — trudnoća.
235. 19:23 — porod pod palmom.
236. 19:24 — glas koji joj govori da ne tuguje.
237. 19:25 — Marija trese palmu.
238. 19:25 — datulje padaju.
239. 19:26 — voda ispod nje.
240. 3:37 — Mariju odgaja Zaharija.
241. 3:37 — Zaharija nalazi hranu kod Marije.
242. 3:42 — Marija je izabrana iznad žena.
243. 3:45 — anđeli najavljuju Isusa.
244. 3:47 — Marija pita kako može imati dijete.
245. 66:12 — Marija je primjer vjernice.
246. 21:91 — Marija i Isus.
247. 23:50 — Marija i Isus smješteni na „uzvišeno mjesto“.
248. 43:57–59 — Isus kao primjer.
249. 43:61 — Isus kao znak Sudnjeg dana prema nekim tumačenjima.
250. 2:87 — Isus dobiva „Ruh al-Qudus“.

Kuranski prikaz biblijskih osoba ne treba automatski tretirati kao pokušaj kronike: akademska literatura naglašava da Kuran često preoblikuje ranije židovske i kršćanske predaje radi vlastite poruke.

251–300: Biblijske i kasnoantičke predaje

251. 18:9–26 — Spavači iz špilje.
252. 18:9 — špilja i broj godina.
253. 18:11 — Bog uspavljuje mladiće.
254. 18:17 — Sunce prolazi pokraj špilje.
255. 18:18 — mladići izgledaju budni.
256. 18:18 — pas leži na ulazu.
257. 18:19 — mladići raspravljaju koliko su spavali.
258. 18:19 — šalju jednog po hranu.
259. 18:20 — strah od stanovnika grada.
260. 18:21 — ljudi raspravljaju o njihovu broju.
261. 18:22 — navode se različiti brojevi mladića.
262. 18:25 — 300 + 9 godina.
263. 18:26 — samo Bog zna trajanje.
264. 18:60–82 — Mojsije susreće tajanstvenog čovjeka.
265. 18:60 — Mojsije dolazi do „spoja dvaju mora“.
266. 18:63 — riba „pronalazi put“ u more.
267. 18:65 — tajanstveni čovjek ima posebno znanje.
268. 18:71 — čovjek oštećuje lađu.
269. 18:74 — ubija mladića.
270. 18:77 — obnavlja zid bez naknade.
271. 18:79 — razlog oštećenja lađe.
272. 18:80 — razlog ubojstva dječaka.
273. 18:81 — budući roditelji dječaka.
274. 18:82 — blago ispod zida.
275. 2:102 — Babilon i Harut/Marut.
276. 2:102 — anđeli podučavaju magiji.
277. 2:102 — magija razdvaja supružnike.
278. 2:259 — čovjek prolazi kraj grada.
279. 2:259 — mrtvi grad.
280. 2:259 — čovjek umire 100 godina.
281. 2:259 — hrana ostaje očuvana.
282. 2:259 — magarac ponovno oživljava.
283. 2:260 — Abraham i ptice.
284. 2:260 — ptice su raskomadane.
285. 2:260 — ponovno se vraćaju Abrahamu.
286. 2:260 — Abraham traži pokazivanje uskrsnuća.
287. 27:82 — životinja izlazi iz Zemlje.
288. 27:82 — govori ljudima.
289. 16:68–69 — pčela dobiva božansku objavu.
290. 16:69 — pčela dobiva upute o planinama i kućama.
291. 16:69 — iz pčele izlazi med.
292. 16:66 — mlijeko nastaje između sadržaja crijeva i krvi.
293. 16:79 — ptice se drže pod kontrolom Boga.
294. 22:65 — nebo se ne ruši osim Božjim dopuštenjem.
295. 31:34 — Bog zna kada pada kiša.
296. 31:34 — Bog zna što je u maternicama.
297. 35:41 — Bog drži nebesa i Zemlju.
298. 22:65 — nebo je opisano kao nešto što bi moglo pasti.
299. 67:5 — zvijezde se koriste za gađanje šejtana.
300. 37:6–10 — zvijezde/meteori služe protiv šejtana.

301–365: Geografija, kronologija i povijesno-kritičke primjedbe

301. 67:5 — zvijezde kao projektili.
302. 72:8–9 — džini pokušavaju slušati nebeske vijesti.
303. 15:16–18 — nebeske svjetiljke protiv šejtana.
304. 41:9–12 — stvaranje Zemlje i nebesa.
305. 41:10 — četiri dana za planine i opskrbu.
306. 41:12 — sedam nebesa.
307. 2:29 — sedam nebesa.
308. 65:12 — sedam nebesa i sedam Zemalja.
309. 71:15–16 — sedam nebesa.
310. 23:17 — sedam puteva iznad.
311. 67:3 — sedam nebesa.
312. 78:12 — sedam čvrstih nebesa.
313. 21:30 — nebesa i Zemlja nekad su bili spojeni.
314. 21:30 — voda kao izvor života.
315. 51:47 — „Mi širimo nebo“.
316. 88:20 — Zemlja je opisana kao prostrta.
317. 79:30 — Zemlja je „raširena“.
318. 71:16 — Mjesec je svjetlo.
319. 10:5 — Sunce je svjetiljka.
320. 25:61 — Sunce kao svjetiljka.
321. 71:16 — Mjesec je „svjetlo“.
322. 36:38 — Sunce „teče“ prema svom odredištu.
323. 36:40 — Sunce i Mjesec imaju određene putanje.
324. 18:86 — Sunce zalazi u izvoru.
325. 18:90 — Sunce izlazi kod naroda.
326. 27:61 — Zemlja je učinjena stabilnom.
327. 16:15 — planine sprečavaju Zemlju da se trese.
328. 21:31 — planine sprečavaju potrese.
329. 31:10 — planine su postavljene da Zemlja ne podrhtava.
330. 78:6–7 — planine kao „klinovi“.
331. 16:15 — planine kao stabilizatori.
332. 88:17–20 — deva, nebo, planine i Zemlja kao znakovi.
333. 16:66 — fiziologija nastanka mlijeka.
334. 86:5–7 — čovjek nastaje iz tekućine između kralježnice i rebara.
335. 23:12–14 — faze razvoja embrija.
336. 22:5 — embrionalni razvoj.
337. 40:67 — čovjek iz zemlje, zatim sjemena.
338. 53:45–46 — spol djeteta povezan sa spermom.
339. 75:37–39 — čovjek iz kapljice.
340. 76:2 — čovjek iz pomiješane kapljice.
341. 96:2 — čovjek iz „alaqa“.
342. 39:6 — čovjek stvoren u trima tminama.
343. 4:157 — Isus nije ubijen/razapet prema doslovnom čitanju.
344. 4:157 — „učinilo im se“ da je razapet.
345. 4:158 — Isus je uzdignut.
346. 3:55 — Isusova smrt/uzdizanje ima različita tumačenja.
347. 19:33 — Isus govori o danu svoje smrti.
348. 19:15 — Ivan govori o danu smrti.
349. 19:7–15 — Ivanovo rođenje.
350. 3:38–41 — Zaharija i Ivan.
351. 19:2–15 — Zaharija traži sina.
352. 19:10 — Zaharija dobiva znak šutnje.
353. 3:46 — Isus govori u kolijevci.
354. 5:110 — Isusova čuda.
355. 5:112–115 — učenici traže nebeski stol.
356. 5:114 — Isus moli za stol.
357. 5:115 — stol silazi s neba.
358. 5:116 — Isus se ispituje o štovanju njega i majke.
359. 5:117 — Isus tvrdi da je govorio samo ono što mu je naređeno.
360. 61:6 — Isus najavljuje „Ahmada“.
361. 61:6 — identifikacija Ahmada s Muhamedom.
362. 7:157 — tvrdnja da je Muhamed zapisan u ranijim objavama.
363. 2:146 — tvrdnja da ga ljudi Knjige prepoznaju.
364. 18:83–98 — Dhu’l-Qarnayn kao povijesno teško identificiran lik.
365. Cijeli korpus kuranskih povijesnih pripovijesti — problem određivanja odnosa između povijesti, teologije, usmene predaje i kasnoantičke književnosti.

I. Astronomija — 1–50

1. Sunce koje zalazi u izvoru – 18:86
2. Sunce koje izlazi na određenom mjestu – 18:90
3. Sunce koje „teče” prema određenom počivalištu – 36:38
4. Sunce i Mjesec koji „plove” – 21:33
5. Sunce kao „svjetiljka” – 10:5
6. Mjesec kao svjetlo – 10:5
7. Sedam nebesa – 2:29
8. Sedam nebesa jedno iznad drugoga – 67:3
9. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 37:6
10. Zvijezde kao ukras najbližeg neba – 67:5
11. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5
12. Zvijezde koje se bacaju na šejtane – 37:6–10
13. Nebo kao fizička struktura iznad Zemlje – 2:22
14. Nebo kao „krov” – 21:32
15. Nebo bez vidljivih pukotina – 67:3
16. Nebo koje se može rascijepiti – 55:37
17. Nebo koje se otvara – 78:19
18. Nebo koje se cijepa – 82:1
19. Zvijezde koje se gase – 81:2
20. Zvijezde koje padaju – 81:2
21. Zvijezde koje se rasipaju – 82:2
22. Mjesec koji se cijepa – 54:1
23. Sunce i Mjesec kao dva određena znaka – 17:12
24. Mjesec koji prolazi kroz faze – 36:39
25. Mjesec kao „svjetlo”, a Sunce kao „svjetiljka” – 10:5
26. Sunce kao lampa – 71:16
27. Sunce kao užarena lampa – 78:13
28. Zemlja kao mjesto određeno prema nebu – 2:29
29. Nebesa stvorena bez vidljivih stupova – 13:2
30. Nebo podignuto iznad Zemlje – 88:18
31. Nebo koje se drži da ne padne na Zemlju – 22:65
32. Nebo koje se može srušiti – 34:9
33. Sedam nebesa stvorenih u dva dana – 41:9–12
34. Zemlja i nebesa kao odvojene strukture – 21:30
35. Nebo kao dim – 41:11
36. Nebo kao građevina – 2:22
37. Nebo kao svod – 21:32
38. Zemlja kao središnji promatrani prostor – više ajeta
39. Sunce i Mjesec podređeni Zemlji/čovjeku – 14:33
40. Sunce, Mjesec i zvijezde kao ukras – 16:12
41. Zvijezde kao sredstva navigacije – 16:16
42. Zvijezde povezane s gađanjem šejtana – 15:18
43. Nebeska tijela koja imaju određene rokove – 31:29
44. Sunce i Mjesec koji se kreću prema računici – 55:5
45. Sunce koje ne može sustići Mjesec – 36:40
46. Noć i dan kao dva odvojena sustava – 41:37
47. Sunce koje se kreće – 36:38
48. Mjesec koji se kreće kroz „stanice” – 36:39
49. Nebo koje se može „raspuknuti” – 50:6
50. Nebo koje se mijenja na Sudnjem danu – 81:11

II. Kozmologija — 51–85

51. Nebesa i Zemlja kao početno spojena cjelina – 21:30
52. Razdvajanje nebesa i Zemlje – 21:30
53. Nebo kao dim – 41:11
54. Sedam nebesa – 71:15
55. Sedam nebesa složenih jedno iznad drugoga – 67:3
56. Zemlja u odnosu prema sedam nebesa – 65:12
57. Nebo ukrašeno lampama – 41:12
58. Najbliže nebo kao zasebna razina – 41:12
59. Sedam nebesa stvorenih u dva dana – 41:12
60. Cijeli svemir stvoren u šest dana – 7:54
61. Nebesa i Zemlja stvaraju se u različitim fazama – 41:9–12
62. Bog „drži” nebo – 22:65
63. Nebo može pasti – 22:65
64. Nebo ima vrata – 78:19
65. Nebo se otvara za kišu – 71:11
66. Nebo se može raspuknuti – 55:37
67. Nebo se može saviti kao svitak – 21:104
68. Nebo se može razdvojiti – 82:1
69. Nebo se može ukloniti – 81:11
70. Nebo se može promijeniti – 14:48
71. Zemlja kao prostorno odvojena od neba – 2:29
72. Stvaranje svega u parovima – 51:49
73. „Sve” stvoreno u parovima – pitanje iznimki – 36:36
74. Stvaranje neba bez stupova – 13:2
75. Postojanje nevidljivih stupova kao moguće tradicionalno tumačenje – 13:2
76. Nebo kao konstrukcija – 2:22
77. Nebo kao zaštićeni svod – 21:32
78. Zemlja kao „prostrta” površina – 71:19
79. Zemlja kao „raširena” – 88:20
80. Zemlja kao prostirka – 78:6
81. Zemlja kao ležaj – 2:22
82. Zemlja kao podloga – 51:48
83. Zemlja kao nešto što je „postavljeno” – 79:30
84. Zemlja kao nešto što je „rašireno” – 15:19
85. Zemlja i nebo prikazani kao hijerarhijski uređene strukture.

III. Zemlja i geologija — 86–125

86. Planine kao klinovi – 78:6–7
87. Planine kao stabilizatori Zemlje – 16:15
88. Planine sprječavaju Zemlju da se trese – 21:31
89. Planine kao „sidra” Zemlje – 31:10
90. Planine kao „klinovi” – 88:19
91. Planine kao nešto što je „bačeno” na Zemlju – 16:15
92. Planine povezane s uklanjanjem potresa – 16:15
93. Zemlja prikazana kao stabilizirana planinama – 21:31
94. Planine koje na Sudnjem danu postaju poput vune – 101:5
95. Planine koje postaju poput pahuljaste vune – 70:9
96. Planine koje se pokreću kao oblaci – 27:88
97. Planine koje će biti uklonjene – 20:105–107
98. Planine koje postaju prah – 56:5–6
99. Planine koje se drobe – 73:14
100. Planine koje se raspadaju – 19:90
101. Planine koje se tresu – 52:10
102. Planine koje se kreću – 27:88
103. Planine kao nepomične iako se kreću – 27:88
104. Zemlja kao ravno/prostrto područje – 88:20
105. Zemlja kao prostirka – 71:19
106. Zemlja kao „razastrta” – 15:19
107. Zemlja kao ležaj – 2:22
108. Zemlja kao podloga – 78:6
109. Zemlja kao površina spremna za čovjeka – 51:48
110. Zemlja kao nešto „prostrto” – 79:30
111. Zemlja kao „kolijevka” – 78:6
112. Zemlja kao mjesto za hodanje – 67:15
113. Zemlja kao mjesto s putevima između planina – 21:31
114. Nebo kao konstrukcija iznad zemlje – 2:22
115. Zemlja i nebo kao dvije fizičke razine – 41:9–12
116. Voda kao izvor života – 21:30
117. Svako živo biće stvoreno od vode – 21:30
118. Voda spuštena s neba – brojni ajeti
119. Voda koja se skladišti u Zemlji – 23:18
120. Voda koja se vraća u zemlju – 23:18
121. Voda koja izlazi iz stijena – 2:60
122. Voda koja izlazi iz zemlje – 39:21
123. Rijeke koje teku ispod zemlje – 39:21
124. More koje ima granicu – 25:53
125. Dva mora koja se susreću, ali između njih postoji pregrada – 25:53

1–50: Astronomija

1. Sunce zalazi u izvoru – 18:86.
2. Sunce izlazi na određenom mjestu – 18:90.
3. Sunce „teče” prema počivalištu – 36:38.
4. Sunce i Mjesec „plove” – 21:33.
5. Sunce kao svjetiljka – 10:5.
6. Sunce kao svjetiljka koja daje snažno svjetlo – 78:13.
7. Mjesec kao svjetlo – 10:5.
8. Mjesec kao svjetlo nasuprot Suncu kao svjetiljci – 71:16.
9. Sunce i Mjesec imaju određene putanje – 55:5.
10. Sunce ne može sustići Mjesec – 36:40.
11. Mjesec ima određene „stanice” – 36:39.
12. Zvijezde kao ukras najbližeg neba – 37:6.
13. Zvijezde kao ukras neba – 67:5.
14. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5.
15. „Zvijezde padalice” povezane s gađanjem šejtana – 37:6–10.
16. Zvijezde koje se gase – 81:2.
17. Zvijezde koje se rasipaju – 82:2.
18. Zvijezde koje padaju – 81:2.
19. Mjesec koji se cijepa – 54:1.
20. Sunce i Mjesec kao znakovi povezani s noći i danom – 17:12.
21. Sedam nebesa – 2:29.
22. Sedam nebesa jedno iznad drugog – 67:3.
23. Sedam nebesa – 71:15.
24. Najbliže nebo kao posebna kozmička razina – 41:12.
25. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 41:12.
26. Nebo kao fizički svod – 21:32.
27. Nebo kao „krov” – 2:22.
28. Nebo bez vidljivih pukotina – 67:3.
29. Nebo koje se može rascijepiti – 55:37.
30. Nebo koje se otvara – 78:19.
31. Nebo koje se cijepa – 82:1.
32. Nebo koje se može saviti – 21:104.
33. Nebo koje se može ukloniti – 81:11.
34. Nebo koje se može srušiti – 22:65.
35. Nebo koje se drži da ne padne – 22:65.
36. Nebesa bez stupova – 13:2.
37. Mogućnost fizičkih „stupova” neba u tradicionalnom tumačenju – 13:2.
38. Nebo kao građevina – 2:22.
39. Nebo kao struktura iznad Zemlje – 50:6.
40. Sunce povezano s dnevnim kretanjem – 36:38–40.
41. Mjesec povezan s određivanjem vremena – 10:5.
42. Zvijezde kao navigacijski znakovi – 16:16.
43. Nebeska tijela imaju određene rokove – 31:29.
44. Sunce i Mjesec „računaju” – 55:5.
45. Nebo prikazano kao višeslojna struktura – 67:3.
46. Nebeske strukture koje se mijenjaju na Sudnjem danu – 81:11.
47. Zvijezde koje se rasipaju na kraju svijeta – 82:2.
48. Sunce koje se zamračuje – 81:1.
49. Mjesec koji se pomračuje – 75:8.
50. Sunce i Mjesec koji se spajaju na kraju vremena – 75:9.

Napomena: stavke poput 1. nisu automatski dokazane pogreške. Kritičari ih često čitaju doslovno, dok branitelji Kurana naglašavaju perspektivni opis („Sunce zalazi”) umjesto tvrdnje da Sunce fizički ulazi u vodu.

51–90: Kozmologija

51. Nebo i Zemlja bili su spojeni pa razdvojeni – 21:30.
52. Nebesa i Zemlja prikazani kao početna cjelina – 21:30.
53. Nebo kao dim u trenutku stvaranja – 41:11.
54. Stvaranje nebesa u više faza – 41:9–12.
55. Sedam nebesa kao konačan broj – 2:29.
56. Sedam nebesa kao slojevi – 67:3.
57. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 67:5.
58. Nebo kao zaštitni svod – 21:32.
59. Nebo kao krov – 2:22.
60. Nebo bez vidljivih stupova – 13:2.
61. Nebo koje može pasti – 22:65.
62. Nebo koje Bog drži – 22:65.
63. Nebo koje ima vrata – 78:19.
64. Kiša koja dolazi kroz otvaranje neba – 71:11.
65. Nebo koje se raspukne – 55:37.
66. Nebo koje se savija – 21:104.
67. Nebo koje se mijenja – 14:48.
68. Nebo koje se cijepa – 82:1.
69. Nebo koje se uklanja – 81:11.
70. Sedam nebesa stvoreno u dva dana – 41:12.
71. Zemlja i nebesa kao različite kozmičke razine – 41:9–12.
72. Sve stvoreno u parovima – 36:36.
73. „Sve” stvoreno u parovima – 51:49.
74. Problem primjene „svega” na svemir bez iznimki.
75. Zemlja kao posebno izdvojena kozmička struktura.
76. Nebesa kao fizičke strukture.
77. Zemlja kao „postavljena” ispod neba.
78. Zemlja kao prostirka.
79. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
80. Zemlja kao ležaj – 2:22.
81. Zemlja kao prostrta površina – 71:19.
82. Zemlja kao raširena površina – 88:20.
83. Zemlja kao nešto „rašireno” – 79:30.
84. Zemlja kao pripremljena podloga – 51:48.
85. Zemlja kao prostor za hodanje – 67:15.
86. Kozmička struktura prikazana prvenstveno iz perspektive Zemlje.
87. Nebesa predstavljena kao iznad Zemlje.
88. Zvijezde smještene u najbliže nebo.
89. Sedam nebesa bez astronomskog identiteta poznatog modernoj znanosti.
90. Problem usklađivanja sedam nebesa s modernom kozmologijom.

91–130: Zemlja i geologija

91. Planine kao klinovi – 78:6–7.
92. Planine kao stabilizatori Zemlje – 16:15.
93. Planine sprječavaju Zemlju da se trese – 21:31.
94. Planine kao „sidra” – 31:10.
95. Planine povezane sa stabilnošću tla.
96. Planine kao nepomične strukture – 27:88.
97. Planine koje se kreću poput oblaka – 27:88.
98. Istodobno prikazivanje planina kao nepomičnih i pokretnih.
99. Planine koje se na Sudnjem danu pretvaraju u prah – 56:5–6.
100. Planine poput vune – 101:5.
101. Planine poput rastresene vune – 70:9.
102. Planine koje se raznose – 73:14.
103. Planine koje se ruše – 19:90.
104. Planine koje se tresu – 52:10.
105. Planine koje nestaju – 20:105–107.
106. Planine koje postaju poput fatamorgane – 78:20.
107. Planine koje se raspadaju – 18:47.
108. Zemlja predstavljena kao proširena ravna površina.
109. Zemlja kao prostirka – 88:20.
110. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
111. Zemlja kao ležaj – 2:22.
112. Zemlja kao raširena – 15:19.
113. Zemlja kao prostrta – 71:19.
114. Zemlja kao nešto što je „razastrto” – 79:30.
115. Problem doslovnog ravnog prikaza Zemlje.
116. Problem odnosa takvog jezika prema kuglastoj Zemlji.
117. Voda koja se spušta s neba.
118. Voda koja se čuva u Zemlji – 23:18.
119. Voda koja se vraća u Zemlju – 23:18.
120. Voda koja izlazi iz stijena – 2:60.
121. Voda koja izlazi iz zemlje – 39:21.
122. Rijeke povezane s podzemnim vodnim sustavima – 39:21.
123. Dva mora s pregradom – 25:53.
124. Dva mora koja se ne miješaju – 55:19–20.
125. Granica između slane i slatke vode – 25:53.
126. „Barijera” između mora – 35:12.
127. Miješanje mora opisano kao ograničeno.
128. Planine kao uzrok geološke stabilnosti.
129. Geološka uloga planina pojednostavljena.
130. Potresi se ne uklanjaju postojanjem planina.

131–170: Meteorologija i voda

131. Kiša spuštena s neba.
132. Vjetrovi koji „oplođuju” oblake – 15:22.
133. Vjetrovi povezani s oplodnjom – 51:41.
134. Oblaci potaknuti vjetrovima.
135. Oblaci složeni u slojeve – 24:43.
136. Grad koji se spušta iz „planina” u nebu – 24:43.
137. Nebeske „planine” povezane s gradom.
138. Munja koja gotovo oduzima vid – 24:43.
139. Grom kao posljedica Božjeg djelovanja – 13:13.
140. Grom koji hvali Boga – 13:13.
141. Kiša spuštena u određenoj mjeri – 23:18.
142. Voda spuštena iz neba i pohranjena u Zemlji – 23:18.
143. Voda koja izvire iz Zemlje nakon kiše.
144. Vjetrovi koji pokreću oblake.
145. Vjetrovi koji ih „oplođuju”.
146. Kiša povezana s Božjom voljom, a ne fizičkim procesima.
147. Grad povezan s planinama na nebu – 24:43.
148. Oblaci kao slojevite strukture.
149. Kiša koja pada s neba kao primarni opis ciklusa vode.
150. Problem nedostatka modernog opisa isparavanja.
151. Problem nedostatka modernog opisa kondenzacije.
152. Problem nedostatka modernog opisa transpiracije.
153. Problem nedostatka modernog opisa atmosferske cirkulacije.
154. Problem nedostatka modernog opisa hidrološkog ciklusa.
155. More kao ograničeno područje.
156. Slatka i slana voda kao odvojene.
157. Voda kao spuštena tvar.
158. Voda koja se pohranjuje u zemlji.
159. Kiša kao sredstvo oživljavanja mrtve zemlje.
160. Vjetrovi kao prethodnici kiše.
161. Vjetrovi koji „nose” oblake.
162. Oblaci koji se skupljaju.
163. Oblaci koji daju kišu.
164. Grad kao posljedica oblaka.
165. Munja i grom opisani religijskim, a ne fizikalnim jezikom.
166. Nebo kao izvor vode.
167. Kiša kao „spuštena” s neba.
168. Voda kao jedna od temeljnih tvari života – 21:30.
169. „Od vode je sve živo” – 21:30.
170. Problem treba li 21:30 čitati kao opću biološku tvrdnju ili teološku izjavu.

171–210: Biologija i evolucija

171. Čovjek stvoren od gline – 15:26.
172. Čovjek stvoren od zemlje – 30:20.
173. Čovjek stvoren od prašine – 3:59.
174. Čovjek stvoren od gline – 32:7.
175. Adam kao neposredno stvoreno biće.
176. Adam kao prvi čovjek.
177. Čovječanstvo izvedeno iz jednog para – 4:1.
178. Problem s genetskim „uskim grlom” od samo jednog para.
179. Životinje stvorene u parovima – 51:49.
180. „Sve” stvoreno u parovima – 36:36.
181. Problem aseksualnih organizama.
182. Problem hermafroditnih organizama.
183. Problem organizama koji se razmnožavaju partenogenezom.
184. Problem mikroorganizama koji se dijele.
185. Problem evolucijskog podrijetla vrsta.
186. Izostanak prirodne selekcije.
187. Izostanak mutacija kao mehanizma evolucije.
188. Izostanak zajedničkog pretka svih organizama.
189. Posebno stvaranje čovjeka.
190. Adam kao posebno stvoren čovjek.
191. Eva kao stvorena iz istog izvora prema tradicionalnom tumačenju 4:1.
192. Problem ljudske populacije koja bi potjecala od jednog para.
193. Problem genetske raznolikosti.
194. Problem mitohondrijske genealogije.
195. Problem Y-kromosomske genealogije.
196. Problem vremena potrebnog za ljudsku evoluciju.
197. Problem odnosa Adama prema fosilnim homininima.
198. Problem neandertalaca.
199. Problem denisovaca.
200. Problem ranih Homo vrsta.
201. Problem zajedničkog pretka čovjeka i drugih primata.
202. Čovjek kao kvalitativno odvojeno biće.
203. Životinje kao zajednice – 6:38.
204. Životinje koje slave Boga – 24:41.
205. Mravi koji govore – 27:18.
206. Ptice koje govore sa Sulejmanom – 27:16.
207. Hudhud koji prenosi informacije – 27:20–28.
208. Riba koja guta Junusa – 37:142.
209. Magarac koji govori – 31:19 nije izričito govor magarca; problem nastaje kod interpretacije.
210. Životinje koje imaju moralnu/religijsku odgovornost – pitanje interpretacije.

211–250: Embriologija i reprodukcija

211. Čovjek nastaje od „kapi” – 23:13.
212. „Kap” kao nuṭfa.
213. Nuṭfa kao muško sjeme u kritičkim tumačenjima.
214. Čovjek nastaje iz sperme – 16:4.
215. Čovjek stvoren od tekućine – 86:5–7.
216. „Tečnost koja izlazi između leđa i rebara” – 86:6–7.
217. Problem anatomske lokacije izvora reproduktivne tekućine.
218. Ženski reproduktivni sustav nije jasno opisan u nekim tradicionalnim čitanjima.
219. Odsutnost eksplicitnog opisa jajne stanice.
220. Nuṭfa → ʿalaqa – 23:14.
221. ʿAlaqa kao „krvna grudica” u nekim prijevodima.
222. ʿAlaqa kao „gruda koja prianja” u drugim prijevodima.
223. Problem shvaćanja embrija kao krvne grudice.
224. Mudgha kao „sažvakana grudica” – 23:14.
225. Problem doslovnog shvaćanja mudghe.
226. Kosti nastaju prije mesa – 23:14.
227. Meso potom prekriva kosti – 23:14.
228. Problem sekvencijalnog modela „kosti pa meso”.
229. Moderna embriologija opisuje istodobni razvoj različitih tkiva.
230. Somiti sudjeluju u razvoju kralježaka i mišića.
231. Mišićno i koštano tkivo razvijaju se kroz međusobno povezane procese.
232. Embrij nije jednostavno „kostur” prije mišića.
233. Problem tvrdnje da embrij prolazi kroz potpuno odvojene faze.
234. „Tri tame” – 39:6.
235. Interpretacija triju anatomskih ovojnica.
236. Problem identificiranja tih „tama” s modernim anatomskim strukturama.
237. Spol određen prije nego što se u razvoju vidi spolna diferencijacija.
238. Problem interpretacije 53:45–46 o stvaranju muškog i ženskog para iz kapi.
239. Sperma sama nije cijeli genetski doprinos embriju.
240. Jajna stanica daje polovicu nuklearne DNA.
241. Jajna stanica daje citoplazmu i mitohondrijsku DNA.
242. Oplodnja nije samo „spuštanje kapi” u maternicu.
243. Zigota nastaje spajanjem spermija i jajne stanice.
244. Implantacija se događa nakon ranih dioba stanica.
245. Blastocista se implantira u endometrij.
246. Problem prijevoda ʿalaqa kao „krv”.
247. Problem interpretacije ʿalaqa kao „krvavog ugruška”.
248. Problem usporedbe s Galenovim embriološkim modelom.
249. Kritičari tvrde da se neki elementi mogu povezati s antičkom medicinom.
250. Branitelji tvrde da se kuranski opis ne mora poistovjetiti s Galenom i da neke faze mogu biti kompatibilne s razvojem embrija.

251–285: Medicina i fiziologija

251. Srce kao mjesto razumijevanja – 22:46.
252. Srce kao mjesto osjećaja i razumijevanja – 7:179.
253. Problem doslovnog smještanja kognitivnih funkcija u srce.
254. Sljepoća povezana sa srcem – 22:46.
255. „Srce u prsima” kao mjesto spoznaje.
256. Problem razlikovanja metafore od anatomskog opisa.
257. Bolest u srcu kao moralno stanje.
258. Problem ako se „srce” shvati kao doslovni organ mišljenja.
259. Bolest kao posljedica Božje volje – različiti ajeti.
260. Liječenje medom – 16:69.
261. Tvrdnja da med ima ljekovita svojstva.
262. Problem pretvaranja općeg ljekovitog svojstva u univerzalni lijek.
263. Med nije lijek za sve bolesti.
264. Problem medicinske interpretacije 16:69.
265. Mlijeko nastaje između probavnog sadržaja i krvi – 16:66.
266. Problem doslovne anatomije nastanka mlijeka.
267. Mlijeko nastaje u mliječnoj žlijezdi.
268. Krv ne prolazi izravno u mlijeko.
269. Probavni sadržaj ne prelazi izravno u mlijeko.
270. Problem fiziološkog tumačenja 16:66.
271. Vino i alkohol kao štetni – 2:219.
272. Alkohol ima štetne učinke, ali i vrlo složenu fiziologiju.
273. Post može imati određene metaboličke učinke.
274. Problem korištenja vjerskih uputa kao medicinskih tvrdnji.
275. Čistoća i pranje kao zaštita od bolesti.
276. Problem razlikovanja higijene od moderne infektologije.
277. Spavanje opisano kao odmor – 25:47.
278. Spavanje kao zaštita/odmor – 78:9.
279. Problem pretvaranja poetskog opisa spavanja u neuroznanstvenu tvrdnju.
280. Čovjek „stvoren slabim” – 4:28.
281. Čovjekov fizički razvoj nije opisan modernom fiziologijom.
282. Starost povezana s fizičkim slabljenjem – 16:70.
283. Problem univerzalnosti pojedinih fizioloških opisa.
284. Medicina Kurana nije sustavni medicinski model.
285. Kritika mora razlikovati medicinsku tvrdnju od moralno-teološke tvrdnje.

286–315: Zoologija

286. Mravi komuniciraju sa Sulejmanom – 27:18.
287. Mrav govori ljudskim jezikom.
288. Mrav upozorava druge mrave na opasnost.
289. Problem ako se govor shvati doslovno.
290. Problem ako se životinjska komunikacija shvati kao ljudski jezik.
291. Hudhud prenosi vijesti – 27:20–28.
292. Hudhud opisuje političku situaciju.
293. Hudhud navodno zna religijsko stanje druge zemlje.
294. Sulejman razumije govor ptice.
295. Problem antropomorfizacije životinjske komunikacije.
296. Ptice kao organizirana zajednica.
297. Životinje kao „zajednice” – 6:38.
298. Ovo je zapravo kompatibilno s postojanjem životinjskih populacija i društava.
299. Problem nije nužno znanstvena pogreška nego način tumačenja.
300. Pčele dobivaju „objavu” – 16:68.
301. Pčele grade nastambe u planinama, drveću i ljudskim konstrukcijama – 16:68.
302. Pčele proizvode napitak različitih boja – 16:69.
303. Problem ako se „objava” shvati kao nadnaravna biologija.
304. Pčele koriste složene komunikacijske sustave.
305. Paukova kuća kao „najslabija kuća” – 29:41.
306. Problem metaforičkog povezivanja strukture paukove mreže s obiteljskom slabošću.
307. Komarac kao primjer – 2:26.
308. Muha kao primjer – 22:73.
309. Muha koja ne može stvoriti ono što čovjek stvara – 22:73.
310. Životinje stvaraju zajednice – 6:38.
311. Ptice lete bez fizičkog opisa aerodinamike – 16:79.
312. Ptice „zadržane” na nebu – 16:79.
313. Životinje dobivaju hranu od Boga – 11:6.
314. Sve životinje imaju opskrbu – 11:6.
315. Problem treba li ove tvrdnje uopće tretirati kao znanstvene.

316–340: Botanika

316. Biljke stvorene u parovima – 20:53.
317. Biljke u parovima – 13:3.
318. Sve stvoreno u parovima – 36:36.
319. Problem biljaka koje se razmnožavaju nespolno.
320. Problem biljaka koje su hermafroditne.
321. Problem bakterijskih i drugih jednostaničnih organizama u okviru „parova”.
322. Sjeme kao izvor nove biljke – 56:64.
323. Kiša kao uzrok rasta biljaka.
324. Zemlja koja daje različite biljke – 20:53.
325. Biljke koje rastu iz vode.
326. Različite vrste biljaka iz iste vode – 13:4.
327. Voće koje dolazi u parovima – 13:3.
328. Problem voća koje nema jasne „parove”.
329. Problem botaničkog značenja „parova”.
330. Datulje i vinova loza – 16:11.
331. Masline – 16:11.
332. Nar – 6:99.
333. Palmina stabla kao primjer plodnosti.
334. Biljke koje rastu prema određenoj mjeri – 15:19.
335. Voda kao temelj rasta biljaka.
336. Problem pretjeranog tumačenja biljnih ajeta kao moderne botanike.
337. Problem retroaktivnog povezivanja „parova” s kromosomima.
338. Problem retroaktivnog povezivanja „parova” sa spolnim stanicama.
339. Biljni svijet nije opisan evolucijski.
340. Nema modernog genetičkog objašnjenja nasljeđivanja biljaka.

341–350: Fizika i kemija

341. Nebo bez stupova – 13:2.
342. Nebo kao struktura koju Bog drži – 22:65.
343. Nebo kao krov – 2:22.
344. Problem fizičkog značenja „krova”.
345. Grom kao biće koje slavi Boga – 13:13.
346. Munja prikazana kao gotovo oduzimanje vida – 24:43.
347. Metal „spušten” – 57:25.
348. Problem doslovnog značenja „spuštenog željeza”.
349. Željezo povezano s „velikom snagom” – 57:25.
350. Problem tumačenja ovog ajeta kao tvrdnje o izvanzemaljskom podrijetlu željeza.

351–365: Geografija, matematika i ostalo

351. Zemlja kao raširena površina – 88:20.
352. Zemlja kao prostirka – 71:19.
353. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
354. Zemlja kao ležaj – 2:22.
355. Problem doslovnog ravnog prikaza Zemlje.
356. Dva mora s pregradom – 25:53.
357. Slatka i slana voda s barijerom – 55:19–20.
358. Problem tumačenja granice kao potpune fizičke nemješljivosti.
359. Iram kao stvarni grad – 89:7–8; povijesno-arheološko pitanje.
360. Priča o Dhul-Qarnaynu i mjestu zalaska Sunca – 18:83–90.
361. Matematički problem nasljednih udjela u određenim kombinacijama – 4:11–12, 4:176.
362. Slučajevi u kojima zbroj propisanih udjela može premašiti cijelu ostavinu, što je povijesno riješeno pravilom ʿawl u islamskom pravu.
363. Pitanje zašto tekst ne daje izravnu matematičku proceduru za takve slučajeve.
364. Problem tvrdnje da je Kur’an udžbenik moderne prirodne znanosti: tekst sam sebe prvenstveno predstavlja kao uputu, a ne kao znanstveni priručnik.
365. Opći problem „znanstvenog čuda”: ako se neodređen ili metaforičan ajet tek nakon znanstvenog otkrića reinterpretira kao precizno predviđanje tog otkrića, postoji opasnost od retrofittinga odnosno naknadnog prilagođavanja značenja. Kritičari upravo to smatraju problemom popularne literature o „znanstvenim čudima Kurana”.