365 proturječnosti u Kuranu

1. Stvaranje u 6 ili 8 dana?
   7:54; 10:3; 11:7; 25:59 govore o šest dana, dok 41:9–12 na prvi pogled daje zbroj od osam dana.
2. Zemlja stvorena prije neba ili nebo prije zemlje?
   2:29 može sugerirati zemlju prije neba, dok 79:27–30 opisuje nebo pa uređivanje zemlje.
3. Od čega je čovjek stvoren?
   15:26 – od gline; 16:4 – od sperme; 18:37 – od prašine; 23:12 – od ekstrakta gline; 96:2 – od ugruška.
4. Od čega je čovjek stvoren – zemlja ili voda?
   3:59 govori o prašini, a 21:30 kaže da je svako živo biće stvoreno od vode.
5. Čovjek je stvoren od zemlje ili od gline?
   30:20 – prašina; 55:14 – glina poput keramike.
6. Prvi musliman tko je?
   6:14; 6:163 i 39:12 Muhammeda prikazuju kao onoga koji je „prvi“ među muslimanima, dok 2:131–133 govori o Abrahamu i njegovim potomcima u kontekstu predanosti Bogu.
7. Nema prisile u vjeri / borba protiv nevjernika?
   2:256 kaže „nema prisile u vjeru“, dok 9:5 i 9:29 sadrže naredbe za borbu protiv određenih skupina.
8. Bog oprašta sve grijehe / ne oprašta širk?
   39:53 govori da Bog oprašta grijehe, dok 4:48 i 4:116 navode da ne oprašta pripisivanje druga Bogu.
9. Čovjek ima slobodnu volju / Bog određuje?
   18:29 govori „tko hoće, neka vjeruje“, dok 76:30 i 81:29 naglašavaju da čovjek ne može htjeti osim ako Bog hoće.
10. Tko vodi ljude u zabludu?
    Đavao kaže u 14:22 da je samo pozivao ljude, dok 16:93 kaže da Bog neke upućuje, a neke ostavlja u zabludi.
11. Bog sve stvara / ljudi nešto stvaraju?
    37:96 kaže da je Bog stvorio ljude i ono što rade, dok se u 23:14 ljudima opisuju vlastite radnje i procesi.
12. Nitko neće nositi tuđi grijeh / neki nose tuđe terete?
    6:164 kaže da nijedna duša neće nositi teret druge, dok 16:25 govori o onima koji će nositi svoje terete i dio tereta onih koje su zaveli.
13. Svi odgovaraju pojedinačno / sljedbenici mogu snositi tuđe posljedice?
    17:15 naglašava individualnu odgovornost, dok 29:13 govori o onima koji će nositi svoje terete i druge terete.
14. Koliko je anđela nosilo Arš?
    40:7 govori o onima koji nose Prijestolje, dok 69:17 izričito spominje osam.
15. Koliko anđela pomaže vjernicima u borbi?
    3:124 govori o 3.000 anđela, a 3:125 o 5.000.
16. Jedan anđeo ili više anđela uzimaju dušu?
    32:11 kaže da je „anđeo smrti“ zadužen za vas, dok 6:61 govori o „našim izaslanicima“ koji uzimaju dušu.
17. Što se događa na Sudnjem danu – ljudi govore ili ne govore?
    77:35 kaže da neće govoriti, dok 78:38 govori da će govoriti onaj kome Milostivi dopusti.
18. Hoće li ljudi biti pitani?
    15:92–93 kaže da će biti pitani, dok 55:39 kaže da tog dana neće biti pitan ni čovjek ni džin o svom grijehu.
19. Svi će biti okupljeni / neće se moći međusobno pitati?
    23:101 govori da se neće međusobno raspitivati, dok 37:27 opisuje kako će se međusobno ispitivati.
20. Sudnji dan traje 1.000 ili 50.000 godina?
    22:47 i 32:5 spominju 1.000 godina, dok 70:4 govori o danu čije je trajanje 50.000 godina.
21. Zemlja je prostrta / kuglasta?
    88:20 govori o zemlji kao „prostrtoj“, dok 39:5 govori o omatanju noći oko dana i dana oko noći, što se različito tumači.
22. Sunce zalazi u izvor?
    18:86 opisuje Dhul-Qarnayna kako dolazi do mjesta gdje sunce „zalazi“ u mutni izvor; tradicionalno se često tumači kao opis njegova pogleda, a ne stvarnog mjesta zalaska Sunca.
23. Sunce i Mjesec imaju određenu putanju / Sunce se kreće prema određenom odredištu?
    36:38–40 opisuje kretanje Sunca, Mjeseca i noći/dana; napetost nastaje ako se tekst čita kao geocentrični opis.
24. Zvijezde kao ukras neba / projektili protiv đavola?
    37:6–10 i 67:5 povezuju zvijezde ili „svjetiljke“ s gađanjem šejtana, dok 41:12 govori o ukrašavanju najbližeg neba svjetiljkama.
25. Nebo ima sedam nebesa / sedam zemalja?
    2:29 i 67:3 govore o sedam nebesa, dok 65:12 govori o „sedam nebesa i isto toliko zemalja“, što otvara pitanje što točno znači sedam zemalja.

26–50

26. Bog je stvorio nebo bez vidljivih stupova / postoje stupovi koje ljudi ne vide?
    13:2 govori o nebu podignutom bez stupova koje možete vidjeti, što se može čitati kao „bez stupova koje vidite“, a ne nužno bez ikakvih stupova.
27. Planine su nepomične / kreću se poput oblaka?
    27:88 opisuje planine kako prolaze poput oblaka, dok ih 78:7 i 16:15 prikazuje kao stabilizatore zemlje.
28. Planine sprečavaju Zemlju da se trese / Zemlja će se snažno tresti?
    16:15 govori o planinama kao stabilizatorima, dok 99:1–2 opisuje veliko potresanje Zemlje na kraju svijeta.
29. Bog stvara parove / postoje stvari koje nisu u parovima?
    51:49 kaže da je sve stvoreno u parovima, dok 112:4 i klasična teologija Boga ne smatraju dijelom takvog sustava.
30. Sve je stvoreno u parovima / biljke imaju više oblika razmnožavanja?
    36:36 govori o parovima svega što zemlja proizvodi, ljudi i onoga što ne znaju; tvrdnja može izgledati univerzalno, ali biološka raznolikost nije uvijek jednostavno binarna.
31. More je granica između slatke i slane vode?
    25:53 i 35:12 razlikuju slatku i slanu vodu te prepreku između njih.
32. Dva mora se dodiruju, ali se ne miješaju?
    55:19–20 govori o dva mora koja se susreću, između kojih je prepreka.
33. Morska voda može biti slatka i pitka?
    35:12 razlikuje slatku i slanu vodu, ali opisuje obje kao korisne u različitim načinima.
34. Čovjek nastaje iz sperme / iz ugruška?
    75:37–38 opisuje kap sjemena pa stvaranje i oblikovanje, dok 96:2 koristi izraz „alaq“.
35. Sperma dolazi iz područja između kralježnice i rebara?
    86:6–7 može se čitati kao da se izlučena tekućina povezuje s tim područjem, što je često predmet kritike iz perspektive moderne anatomije.
36. Čovjek je stvoren od kapljice / od zemlje?
    16:4, 18:37 i 23:12–14 koriste različite opise podrijetla čovjeka.
37. Embrij nastaje iz kapi / od ugruška / od komadića mesa?
    23:12–14 navodi niz faza, dok 22:5 daje nešto drukčiji opis razvojnih faza.
38. Razvoj embrija događa se u tri „tmine“?
    39:6 govori o stvaranju čovjeka u utrobi majke „u tri tmine“, što se može različito tumačiti.
39. Čovjek je stvoren od gline, ali njegova djeca od sperme?
    23:12–14 razlikuje Adamovo stvaranje od kasnijeg ljudskog razvoja, pa proturječnost ovisi o tome smatra li se tvrdnja univerzalnom.
40. Adam je prvi čovjek / Kuran ne daje izričitu tvrdnju da je Adam prvi čovjek?
    2:30 opisuje stvaranje Adama, ali ne koristi jednostavnu formulaciju „prvi čovjek“.
41. Bog je stvorio Adama iz prašine / iz gline / iz blata / iz keramike.
    3:59, 15:26, 15:28 i 55:14 koriste različite termine.
42. Anđeli su stvoreni prije čovjeka / nakon čovjeka?
    2:30–34 opisuje anđele prisutne pri stvaranju Adama, ali Kuran ne daje potpunu kronologiju njihova stvaranja.
43. Iblis je anđeo ili džin?
    2:34 ga uključuje među one kojima je naređeno da se poklone Adamu, dok 18:50 izričito kaže da je bio od džina.
44. Zašto je Iblis kažnjen ako nije anđeo?
    7:11–12 opisuje zapovijed svim prisutnima, a 18:50 navodi da je Iblis bio džin. Napetost je više interpretativna nego izravna kontradikcija.
45. Iblis ima moć nad ljudima / nema moć nad iskrenim vjernicima?
    15:39–40 i 17:65 navode da nema vlast nad Božjim iskrenim slugama.
46. Šejtan zavodi ljude / Bog ostavlja neke u zabludi.
    14:22 i 16:93 stvaraju pitanje o primarnom uzroku zablude.
47. Bog je Milostiv / Bog kažnjava žestoko.
    Brojni ajeti, primjerice 6:147 i 40:3, istodobno naglašavaju milost i kaznu. To je prije teološka napetost nego logička kontradikcija.
48. Bog sve može / postoji nešto što čovjek može učiniti protiv Božje volje?
    2:20, 5:17 i mnogi drugi ajeti naglašavaju Božju svemoć, dok ajeti o ljudskoj odgovornosti pretpostavljaju određenu ljudsku sposobnost djelovanja.
49. Bog želi da se svi pokaju / neke ostavlja u zabludi.
    4:26–27 govori da Bog želi oprostiti i uputiti ljude, dok 16:93 govori o ostavljanju nekih u zabludi.
50. Bog vodi koga želi / ljudi moraju slijediti uputu.
    2:272 kaže da uputa nije na Muhammedu nego na Bogu, dok brojni ajeti ljudima zapovijedaju da vjeruju i slijede uputu.

51–75

51. Muhammed je samo opominjatelj / on je poslan da se pokorava njemu.
    88:21–22 naglašava njegovu ulogu opominjatelja, dok 4:80 kaže da se pokoravanje Poslaniku smatra pokoravanjem Bogu.
52. Muhammed ne zna budućnost / dobiva informacije o budućnosti.
    6:50 kaže da ne zna nevidljivo, dok mnogi ajeti prenose Božje objave o budućim događajima.
53. Muhammed nema moć da koristi ili šteti / Poslanik ima određenu autoritetnu funkciju.
    7:188 naglašava ograničenu moć, dok 4:59 i 59:7 daju autoritet njegovim odlukama.
54. Kuran je jasan / postoje nejasni ajeti.
    11:1 i 26:2 naglašavaju jasnoću, dok 3:7 izričito razlikuje jasne (muhkamat) i višeznačne/nejasne (mutashabihat) ajete.
55. Kuran je potpuno detaljan / neke stvari nisu objašnjene.
    6:38 i 16:89 mogu se shvatiti kao sveobuhvatnost, dok postoje brojna pitanja na koja Kuran ne daje izravan odgovor.
56. Kuran je bez proturječja / postoje različiti prikazi događaja.
    4:82 tvrdi da u Kuranu ne bi bilo proturječja da nije od Boga. Kritičari navode različite prikaze kao problem, dok muslimanski tumači nude usklađivanja.
57. Nema promjene Božjih riječi / postoji dokidanje ajeta.
    6:115 kaže da nitko ne može promijeniti Božje riječi, dok 2:106 govori o zamjeni/dokidanju ajeta.
58. Kuran je nepromjenjiv / neki propisi su zamijenjeni.
    41:42 govori da mu neistina ne može prići, dok 16:101 govori o zamjeni jednog ajeta drugim.
59. Religija je jedna / postoje različiti zakoni i putevi.
    3:19 govori da je vjera kod Boga islam, dok 5:48 govori da je svakoj zajednici dan zakon i put.
60. Svi poslanici propovijedaju isto / razlikuju se zakoni.
    42:13 naglašava zajedničku vjeru poslanika, dok 5:48 govori o različitim zakonima.
61. Abraham je bio musliman / bio je Židov ili kršćanin?
    3:67 izričito kaže da Abraham nije bio ni Židov ni kršćanin, nego „hanif, musliman“.
62. Noa pripada istoj vjeri kao Muhammed / njegova zajednica ima poseban kontekst.
    10:72 i 42:13 mogu se čitati kao kontinuitet iste vjere, dok se zakonske odredbe razlikuju.
63. Židovi i kršćani imaju spas / ne vjeruju u Muhammeda pa nemaju spas.
    2:62 navodi Židove, kršćane i Sabijce koji vjeruju u Boga i Sudnji dan, dok 3:85 kaže da je neprihvatljiva druga vjera osim islama.
64. Židovi su Božji izabrani narod / osuđeni su zbog nevjere.
    2:47 govori o posebnoj Božjoj naklonosti prema Izraelcima, dok mnogi drugi ajeti kritiziraju dijelove njihova ponašanja.
65. Kršćani su najbliži vjernicima / osuđeni su zbog teoloških tvrdnji.
    5:82 pozitivno opisuje neke kršćane, dok 5:72–73 oštro odbacuje određena kršćanska vjerovanja.
66. Svi ljudi imaju istu duhovnu vrijednost / muškarci i žene imaju različite uloge.
    33:35 naglašava jednakost u vjeri, dok 4:34 daje muškarcu posebnu ulogu u odnosu na ženu.
67. Muškarac i žena imaju jednaku nagradu / muškarac ima dvostruki nasljedni dio u određenim slučajevima.
    33:35 govori o jednakoj duhovnoj nagradi, dok 4:11 propisuje u određenom nasljednom slučaju dvostruki dio muškarcu.
68. Vjera nema prisilu / apostazija ima ozbiljne posljedice u klasičnom islamskom pravu.
    2:256 govori o odsutnosti prisile, dok se pitanje kazne za otpadništvo temelji prvenstveno na hadisima i pravnoj tradiciji, a ne na izravnoj kuranskoj kazni.
69. Muslimani trebaju biti pravedni prema nemuslimanima / postoje naredbe za borbu protiv određenih nemuslimanskih skupina.
    60:8 dopušta dobročinstvo i pravednost prema onima koji se ne bore protiv muslimana, dok 9:5 i 9:29 propisuju borbu u određenim okolnostima.
70. Rat je dopušten zbog progona / rat se može proširiti na druge skupine.
    2:190 povezuje borbu s onima koji se bore protiv vas, dok 9:29 daje drugačiji okvir prema određenim skupinama.
71. Ne ubijajte sebe / borba i žrtvovanje života.
    4:29 zabranjuje ubijanje samoga sebe, dok 2:154 i 3:169 govore o onima koji poginu na Božjem putu kao živima kod Boga.
72. Samoubojstvo je zabranjeno / mučeništvo donosi život.
    Napetost postoji samo ako se ratna žrtva i samoubojstvo poistovjete; tradicionalno islamsko tumačenje ih jasno razlikuje.
73. Alkohol je štetan / konačna zabrana alkohola.
    2:219 govori o koristi i velikoj šteti, 4:43 zabranjuje približavanje molitvi u pijanom stanju, a 5:90–91 izričito nalaže izbjegavanje alkohola.
74. Kocka ima korist / kocka je zabranjena.
    2:219 priznaje određenu korist, ali naglašava da je grijeh veći; 5:90–91 kasnije zahtijeva izbjegavanje.
75. Dokidanje ili postupno objavljivanje propisa?
    Alkohol je primjer gdje se čini da se propis razvija kroz više objava, što kritičari navode kao promjenu, a islamska tradicija kao postupno zakonodavstvo.

76–100

76. Adam i njegova žena jedu sa stabla / samo Adam jede?
    2:35 govori oboma, dok 20:120–121 posebno prikazuje šejtanovo nagovaranje Adama.
77. Šejtan zavodi oboje / Adam je posebno odgovoran.
    Različiti prikazi u 2:36 i 20:120–121 daju različit naglasak.
78. Adam se pokajao i Bog mu oprostio / ljudi nasljeđuju posljedice pada.
    2:37 govori o prihvaćenom pokajanju, dok se ljudski život nakon toga odvija na Zemlji.
79. Nema istočnog grijeha / čovječanstvo ipak živi nakon Adamova grijeha izvan Raja.
    Ovo je prije razlika između islamske i kršćanske teologije nego unutarnja kontradikcija.
80. Kain ubija Abela / Kuran ne navodi njihova imena.
    5:27–31 govori o dvojici Adamovih sinova, ali imena Kain i Abel dolaze iz drugih tradicija.
81. Noa spašava obitelj / jedan njegov sin ne biva spašen.
    11:40 govori o spašavanju obitelji, dok 11:42–46 opisuje sina koji odbija ukrcati se.
82. Noina obitelj spašena / Noa moli za sina, ali mu Bog kaže da on nije dio njegove obitelji u smislu obećanog spasa.
    11:45–46 predstavlja jasnu tekstualnu napetost koju komentatori objašnjavaju različitim značenjem „obitelji“.
83. Potop je uništio sve / faraonovo tijelo je sačuvano.
    21:77 i 54:11–12 opisuju uništenje nevjernika u potopu, dok 10:92 govori o očuvanju faraonova tijela.
84. Potop je univerzalan / neki ga tumače kao lokalni.
    11:44 opisuje vodu koja preplavljuje zemlju, dok tekst ne daje modernu geološku specifikaciju globalnosti.
85. Faraon umire u moru / njegovo tijelo je sačuvano.
    10:90–92 kombinira utapanje faraona s tvrdnjom o spašavanju tijela.
86. Faraonovi ljudi su kažnjeni prije Sudnjeg dana / kazna se događa ujutro i navečer.
    40:46 govori o izlaganju vatri prije konačnog Sudnjeg dana, što otvara pitanje prirode međustanja.
87. Egipatski faraon govori kao vladar Egipta / Kuran ga naziva „faraon“.
    Kritičari to uspoređuju s egipatskom povijesnom titulaturom; muslimanski odgovor je da „faraon“ funkcionira kao titula.
88. Haman se pojavljuje u priči o Mojsiju.
    28:38 i 40:36 spominju Hamana uz faraona; kritičari to uspoređuju s biblijskim Hamanom iz priče o Esteri, iako islamski odgovor uključuje različite osobe s istim imenom.
89. Marija je „sestra Aronova“.
    19:28 naziva Mariju „sestrom Aronovom“, što kritičari vide kao kronološku poteškoću jer je biblijski Aron živio stoljećima ranije.
90. Marija je kći Imranova.
    3:35–36 govori o ženi Imranovoj i Mariji, dok se u 66:12 također navodi Marija kao kći Imranova.
91. Isus je Božja riječ / samo čovjek i poslanik.
    4:171 Isusa naziva Božjom riječju i duhom od Njega, dok 5:75 naglašava da su on i njegova majka jeli hranu.
92. Isus nije ubijen / Kuran govori o njegovu uzdizanju.
    4:157–158 negira da su ga Židovi ubili i navodi da ga je Bog uzdigao; pitanje prirode Isusove smrti stvara različita tumačenja.
93. Isus je poput Adama / Isus je rođen bez oca.
    3:59 uspoređuje Isusa s Adamom, dok 19:20–21 posebno naglašava neobično rođenje.
94. Isus je Mesija / nije Bog.
    3:45 naziva ga Mesijom, dok 5:72–75 odbacuje tvrdnju da je Bog.
95. Isus govori kao novorođenče.
    19:29–30 prikazuje Isusa kako govori iz kolijevke, što je povijesno izvanredno i razlikuje se od kanonskih Evanđelja.
96. Isus pravi pticu od gline.
    3:49 i 5:110 navode da je Isus oblikovao pticu od gline i ona je postala živa Božjim dopuštenjem.
97. Isus i njegovi učenici – različiti prikazi.
    3:52–53 i 5:111–115 daju različite detalje o učenicima i njihovim zahtjevima.
98. Večera za učenike / zahtjev za stolom s neba.
    5:112–115 opisuje učenike koji traže spuštanje stola s neba; takav događaj nema izravni ekvivalent u kanonskim Evanđeljima.
99. Isus nije razapet / ljudi vjeruju da jest.
    4:157 kaže da im se pričinilo da je razapet, što kritičari uspoređuju s vrlo jasnim izvještajima Novog zavjeta.
100. Isus je uzdignut Bogu / Sudnji dan tek kasnije.
     4:158 govori o uzdizanju, dok 3:55 i 5:117 daju različite formulacije o Isusovu odnosu prema smrti i njegovim sljedbenicima.

101. Broj mjeseci je 12 – 9:36; problem nastaje u usporedbi s lunarnim kalendarom i različitim praksama računanja vremena.
102. Četiri sveta mjeseca – 9:36; pitanje je kako se njihov raspored odnosi prema ratovanju i drugim propisima.
103. Ramazan je mjesec posta – 2:185; istodobno se bolesnima i putnicima dopušta nadoknada.
104. Post je obvezan / postoji izbor otkupa – 2:184–185; klasična tumačenja ovo objašnjavaju razvojem propisa.
105. Post traje do noći – 2:187; rasprava nastaje oko točnog trenutka početka noći.
106. Molitva je dva puta dnevno? – 11:114 govori o dva kraja dana i dijelu noći; islamska praksa propisuje pet dnevnih molitava.
107. Molitva tri puta dnevno? – 24:58 spominje tri razdoblja privatnosti, što neki povezuju s molitvenim vremenima, ali tradicionalno se ne smatra dokazom za samo tri molitve.
108. Pet molitava nije izričito navedeno kao broj pet – Kuran navodi različita vremena, dok broj pet dolazi iz sunitske predaje.
109. Okretanje prema svetom mjestu – 2:144; prije toga muslimani su se molili prema drugom smjeru prema tradicionalnom tumačenju.
110. Promjena kible – 2:142–150; kritičari to navode kao primjer promjene ranijeg propisa.
111. Bog ne mijenja Svoje riječi – 6:115; nasuprot tome, 2:106 govori o dokidanju/zamjeni ajeta.
112. Nema promjene u Božjem zakonu – 33:62; istodobno postoje različiti propisi za različite zajednice.
113. Poslanici ne smiju praviti razliku među sobom – 2:285; drugi ajeti pojedinim poslanicima daju posebne odlike.
114. Neki poslanici su uzdignuti iznad drugih – 2:253; to stvara napetost s idejom jednakog prihvaćanja svih poslanika.
115. Muhammed je posljednji/prorok nakon kojeg nema proroka – 33:40; Kuran ipak govori o mogućem dolasku Božjih glasnika u širem smislu.
116. Bog šalje poslanike svakom narodu – 16:36; istodobno Kuran ne navodi poslanike svim narodima.
117. Svaki narod ima opominjatelja – 35:24; nisu poznata imena svih tih poslanika.
118. Neke poslanike Kuran navodi, neke ne – 40:78; razlika nije kontradikcija, ali pokazuje nepotpunu povijesnu kronologiju.
119. Svi poslanici govore isti jezik? – 14:4 kaže da je svaki poslanik govorio jezikom svoga naroda.
120. Kuran je na arapskom / univerzalna je poruka – 12:2 i 41:44 naglašavaju arapski jezik, dok 34:28 Muhammeda opisuje kao poslanika svim ljudima.
121. Muhammed je poslan svim ljudima – 34:28; raniji poslanici imaju lokalne zajednice.
122. Mojsije je poslan faraonu – 79:17; također se njegova misija povezuje s Izraelcima.
123. Mojsije traži pomoć od Haruna – 20:29–32; Kuran istodobno naglašava individualnu odgovornost poslanika.
124. Mojsije je razgovarao s Bogom – 4:164; 42:51 kaže da Bog ne govori čovjeku osim na određene načine.
125. Bog se pokazuje Mojsiju / ne može ga se vidjeti – 7:143 opisuje Mojsijev zahtjev da vidi Boga, nakon čega se planina ruši.

126–150

126. Bog se ne može vidjeti – 6:103; 7:143 opisuje događaj vezan uz pokušaj viđenja.
127. Lica će gledati svoga Gospodara – 75:22–23; nasuprot tome 6:103 kaže da Ga pogledi ne obuhvaćaju.
128. Bog je blizu čovjeku – 50:16; istodobno se opisuje kao iznad nebesa/prijestolja u tradicionalnim tumačenjima.
129. Bog je svugdje? – 57:4 kaže da je s ljudima gdje god bili; 58:7 govori o tome da je s onima koji se tajno savjetuju.
130. Bog je na nebu? – 67:16 može se doslovno čitati kao „Onaj koji je na nebu“, stvarajući teološku napetost s Božjom sveprisutnošću.
131. Bog je jedan – 112:1; istodobno koristi množinu „Mi“ za sebe u mnogim ajetima.
132. „Mi“ za Boga – 15:9; gramatički se tradicionalno objašnjava kao plural veličanstva.
133. Bog nema sina – 112:3; istodobno 2:116 govori protiv tvrdnje da Bog ima sina.
134. Anđeli se nazivaju Božjim slugama – 21:26; problem nastaje samo ako se njihove različite uloge smatraju nespojivima.
135. Anđeli su poslušni / Iblis neposlušan – 66:6 govori o anđelima koji ne griješe, dok 18:50 Iblisa izdvaja kao džina.
136. Anđeli ne griješe – 66:6; Iblis nije anđeo prema 18:50, pa je napetost riješena tradicionalnim tumačenjem.
137. Bog šalje anđele s naredbama / anđeli sami djeluju – različiti ajeti pripisuju im izvršavanje Božjih naredbi.
138. Anđeli imaju krila – 35:1; njihov fizički opis ostaje metafizički/neodređen.
139. Anđeli mogu izgledati kao ljudi – 19:17; 11:69–70; pojavljuju se kao ljudske figure.
140. Anđeli jedu ili ne jedu? – 51:26–28 prikazuje Abrahamovo nuđenje hrane anđelima, koji je ne jedu.
141. Anđeli dolaze u ljudskom obliku – 19:17; u drugim tekstovima djeluju kao nevidljiva bića.
142. Džini su stvoreni od vatre – 15:27; 55:15 govori o „bezdimnom plamenu“.
143. Čovjek od gline, džin od vatre – 55:14–15; različito podrijetlo bića.
144. Džini mogu biti vjernici ili nevjernici – 72:11; 72:14–15.
145. Sotona nema vlast nad vjernicima – 16:99–100; ipak može pokušavati zavesti vjernike.
146. Sotona obećava i vara – 4:120; 14:22 kaže da je njegovo obećanje bilo samo obmana.
147. Bog kaže da će napuniti Pakao ljudima i džinima – 11:119; istodobno želi milost i oprost.
148. Bog je stvorio ljude za ibadet – 51:56; pitanje je zašto ih onda stvara tako da mnogi završe u Paklu.
149. Bog želi milost / mnogi su predodređeni za Pakao – 7:179 govori o mnogim ljudima i džinima za Pakao.
150. Bog upućuje koga želi / neki su stvoreni za Pakao – 32:13 govori o mogućnosti da Bog svakome da uputu, ali također o Božjoj riječi da će napuniti Pakao.

151–175

151. Svi ljudi mogu vjerovati / neki neće vjerovati – 18:29; 2:6–7.
152. Bog zatvara srca nevjernika – 2:7; istodobno ih poziva da vjeruju.
153. Nevjernici ne vjeruju jer su im srca zapečaćena – 2:7; odgovornost za nevjeru ipak se pripisuje njima.
154. Bog daje zabludu / čovjek bira zabludu – 16:93 i 10:44.
155. Bog ne čini nepravdu – 4:40; ali može neke ostaviti u zabludi prema 16:93.
156. Bog je pravedan / određuje kome će dati milost – 28:68.
157. Svatko dobiva prema djelima – 53:39–41; istodobno oprost ovisi o Božjoj milosti.
158. Spasenje djelima / spasenje Božjom milošću – 2:82 i 4:124 naglašavaju vjeru i dobra djela, dok se u mnogim ajetima naglašava Božja milost.
159. Dobra djela brišu loša – 11:114; grijeh može biti oprošten i pokajanjem.
160. Jedno dobro djelo vrijedi deset – 6:160; kazna za zlo je samo jednaka njegovoj vrijednosti.
161. Dobro se višestruko nagrađuje / zlo se samo jednako kažnjava – 6:160.
162. Neki ulaze u Raj bez kazne / drugi nakon kazne – ovisno o tumačenju grijeha i Božjoj milosti.
163. Vjernici ulaze u Raj / nitko ne može biti siguran u vlastito spasenje – različiti ajeti daju različite naglaske.
164. Raj ima sedam vrata? – 39:73 govori o osam vrata, dok 15:44 govori o sedam vrata Pakla.
165. Pakao ima sedam vrata – 15:44; Raj se u nekim hadisima opisuje s osam, ali Kuran ne daje isti broj za Raj.
166. Pakao je vječan – 4:169; 11:107 koristi formulaciju „dok traju nebesa i Zemlja“, što je predmet rasprave.
167. Pakao traje vječno / određeno vrijeme – različita tumačenja 11:107–108.
168. Vjernici su vječno u Raju – 98:8; 11:108.
169. Svi koji su u Paklu ostaju vječno / neki se mogu izbaviti – Kuran daje različite teološke mogućnosti koje su kasnije razrađene hadisima.
170. Pakao ima vatru koja ne umire – 4:56; 87:13 govori o smrti koja se ne događa niti životu koji je ugodan.
171. Koža se mijenja da bi se osjećala kazna – 4:56; problem nastaje u odnosu prema identitetu osobe nakon fizičke promjene.
172. Ljudi u Paklu imaju hranu – 88:6–7; istodobno se opisuje njihova potpuna patnja.
173. Raj ima rijeke vode, mlijeka, vina i meda – 47:15.
174. Vino je zabranjeno na Zemlji / vino postoji u Raju – 5:90 i 47:15.
175. Vino u Raju ne izaziva opijanje – 37:45–47; tako se tradicionalno rješava razlika.

176–200

176. Muškarci dobivaju hurije / žene? – 44:54; 52:20; Kuran ne daje jednako detaljan opis nagrade za žene.
177. Svi imaju nagradu prema djelima – 16:97; 33:35; ali opisi rajskih nagrada razlikuju se prema spolu.
178. Žene i muškarci imaju jednaku duhovnu vrijednost – 33:35; različiti propisi postoje u braku, nasljeđivanju i svjedočenju.
179. Žena može naslijediti / dobiva polovicu muškarčeva dijela u određenom slučaju – 4:11.
180. Muškarci i žene imaju jednaku vrijednost / muškarci su „nad“ ženama u obitelji – 4:34.
181. Žene imaju pravo na vlastitu zaradu – 4:32; istodobno postoje različiti obiteljski financijski propisi.
182. Svjedočenje žene – 2:282 u određenom financijskom ugovoru navodi dvije žene umjesto jednog muškarca.
183. Žena je jednaka muškarcu u duhovnoj nagradi / nije uvijek jednaka u pravnim pravilima.
184. Brak s više žena – 4:3 dopušta do četiri pod uvjetima; 4:129 kaže da muškarci neće moći biti potpuno pravedni među ženama.
185. Naredba da se bude pravedan / tvrdnja da potpuna pravednost nije moguća – 4:3 i 4:129.
186. Do četiri žene / jedna ako postoji strah od nepravde – 4:3.
187. Žene su „odjevni predmet“ muškarcima i muškarci ženama – 2:187; istodobno 4:34 daje muškarcu određenu nadređenu odgovornost.
188. Razvod je dopušten / brak treba očuvati – 2:229–232.
189. Razvod nakon čekanja tri menstrualna ciklusa – 2:228; trudnice čekaju do poroda prema 65:4.
190. Udovice čekaju četiri mjeseca i deset dana – 2:234; trudnica prema 65:4 do poroda.
191. Čekanje nakon razvoda tri ciklusa / trudnica do poroda – različiti propisi prema situaciji.
192. Razvod je dopušten dvaput prije konačnog razdvajanja – 2:229; zatim 2:230 uvodi mogućnost ponovnog braka tek nakon drugog braka.
193. Muškarac može vratiti ženu tijekom čekanja – 2:228; nakon određenih okolnosti više ne može bez novog braka.
194. Brak s politeistkinjama zabranjen – 2:221; 5:5 dopušta brak s čednim ženama sljedbenicama Knjige.
195. Ženidba nemuslimankom zabranjena / dopuštena – 2:221 i 5:5 stvaraju prividnu napetost koju tradicionalna egzegeza rješava razlikom između politeistkinja i sljedbenica Knjige.
196. Muškarci mogu imati robinje/zarobljenice – 23:5–6; 70:29–30.
197. Svi ljudi su slobodni i jednaki / ropstvo je pretpostavljeno u nekim ajetima – povijesna i moralna napetost.
198. Oslobađanje roba je dobro djelo – 90:13; istodobno se institucija ropstva regulira, a ne izričito ukida.
199. Zarobljenice mogu biti seksualno dostupne vlasniku prema tradicionalnom tumačenju – 23:5–6; to predstavlja veliku etičku napetost s modernim shvaćanjem slobodnog pristanka.
200. Kuran potiče oslobađanje robova / ne donosi opću izričitu zabranu ropstva.

201. Koliko je ljudi bilo u Noinoj lađi? – 11:40 kaže da su spašeni Noa, njegova obitelj i vjernici; broj vjernika nije naveden.
202. Noin sin nije spašen – 11:42–46, iako 11:40 govori o spašavanju njegove obitelji.
203. Noa ima tri sina prema kasnijoj tradiciji, ali Kuran ne navodi njihov broj.
204. Noina žena nije spašena – 66:10; pokazuje da „obitelj“ u 11:40 nije nužno značila svakog krvnog člana.
205. Žene proroka mogu biti kažnjene unatoč položaju svojih muževa – 66:10.
206. Žene proroka mogu biti posebno nagrađene – 33:30–31; istodobno se posebno upozoravaju.
207. Lotova žena propada – 11:81; njegova obitelj je prethodno navedena među spašenima.
208. Lotova obitelj spašena / njegova žena nije spašena – 26:170–171 i 66:10.
209. Lotove kćeri nude se mnoštvu – 11:78; moralna i interpretativna poteškoća.
210. Lot odbija dati svoje kćeri ljudima – 11:78; 15:71 ih naziva njegovim kćerima.
211. Abraham razbija idole – 21:58; drugi ajeti opisuju njegovu raspravu s idolopoklonicima.
212. Abraham kaže da je bolestan – 37:89; tradicionalno se objašnjava kao izgovor kako bi izbjegao svečanost.
213. Abraham kaže da ga je Bog stvorio, hrani i liječi – 26:78–80; bolest se ipak pojavljuje kao dio ljudskog iskustva.
214. Abraham je trebao žrtvovati sina – 37:102–107; Kuran ne navodi izričito ime sina.
215. Sin je opisan kao „blagi dječak“ – 37:101; tradicionalna islamska tumačenja uglavnom ga identificiraju s Išmaelom, ali postoje i druga mišljenja.
216. Bog naređuje Abrahamu žrtvu / žrtva se ne izvršava – 37:102–107; naredba je u priči zamijenjena drugim prinosom.
217. Abraham ruši idole / ljudi ga smatraju neprijateljem – 21:51–70.
218. Abraham je bačen u vatru / vatra mu ne šteti – 21:68–70.
219. Vatra je po prirodi štetna / Bog joj naređuje da bude hladna – 21:69.
220. Abraham dobiva obećanje potomstva / kasnije moli za potomstvo – različiti događaji mogu biti u različitim fazama života.
221. Jakovljevi sinovi se kaju / Benjaminova priča ostaje drukčija – 12. sura daje različite moralne uloge braće.
222. Josipova braća ga žele ubiti / na kraju se kaju – 12:9–18 i 12:91.
223. Josip je bačen u bunar / pronađen je i prodan – 12:15–20; nema nužne kontradikcije, nego slijed događaja.
224. Josip postaje rob / postaje visoki državni službenik – 12:20 i 12:54–56.
225. Josip oprašta braći – 12:92; ranije su ga pokušali ubiti.

226–250

226. Mojsije ubija čovjeka – 28:15–16; kasnije postaje veliki Božji poslanik.
227. Mojsije priznaje da je počinio nepravdu – 26:20; Bog mu potom daje poslanje.
228. Mojsije se boji faraona – 28:33; ipak se vraća u Egipat.
229. Mojsije govori da mu je jezik težak – 20:25–28; Harun mu pomaže u govoru.
230. Mojsije je izabran od Boga – 20:13; unatoč vlastitom priznanju straha i ranijem ubojstvu.
231. Faraon naređuje ubojstvo dječaka – 28:4; kasnije se Mojsije spašava.
232. Faraon odgaja Mojsija u vlastitoj kući – 28:8–9.
233. Faraon tvrdi da je Mojsije čarobnjak – 26:34; Mojsije tvrdi da je Božji poslanik.
234. Čarobnjaci prepoznaju Mojsijevo čudo – 20:70; faraon ih ipak kažnjava.
235. Faraon se kaje prije smrti – 10:90; Bog odbacuje njegovo pokajanje.
236. Pokajanje prihvaćeno prije smrti / faraonovo pokajanje nije prihvaćeno – 4:18 nasuprot 10:90–92.
237. Faraon traži da se voda razdvoji? – Kuran opisuje Mojsijevo čudo razdvajanja mora u 26:63.
238. More se razdvaja / faraon se utapa – 26:63–66; nema proturječnosti, nego uzastopni događaji.
239. Izraelci prelaze more – 2:50; faraon i vojska se utapaju.
240. Faraonovi ljudi su uništeni / njegovo tijelo je sačuvano – 10:92.
241. Izraelci su spašeni / opet se okreću idolatriji – 2:51–54.
242. Mojsije odlazi na planinu na 40 noći – 2:51; 7:142 opisuje 30 + 10 noći.
243. Četrdeset noći / trideset noći plus deset – 2:51 i 7:142; uglavnom se smatra da je riječ o istom razdoblju.
244. Zlatno tele napravljeno od Samirija – 20:85–97; u 7:148 tele rade Izraelci.
245. Tko je napravio tele? – 7:148 govori o narodu, dok 20:95–96 ističe Samirija.
246. Harun pokušava spriječiti idolatriju – 20:90–94.
247. Harun je ostavljen kao Mojsijev zamjenik – 7:142; ipak ne uspijeva spriječiti narod.
248. Mojsije se ljuti na Haruna – 7:150; Harun objašnjava zašto nije upotrijebio silu.
249. Izraelci su kažnjeni zbog teleta – 2:54; zatim im je oprošteno.
250. Božja milost nakon teškog grijeha – 2:52; napetost između kazne i oprosta.

251–275

251. Izraelci su tražili hranu – 2:57; dobili su manu i prepelice.
252. Mana i prepelice / traženje obične hrane – 2:61; narod traži povrće, leću, luk i češnjak.
253. Bog daje posebnu hranu / narod je odbija – 2:57–61.
254. Kamen iz kojeg izvire 12 izvora – 2:60; 7:160 daje isti događaj.
255. Izraelci imaju 12 plemena – 7:160; broj se podudara s 12 izvora.
256. Ulazak u grad i naredba da kažu određenu riječ – 2:58; 7:161 daje sličan događaj, ali drugačiju formulaciju.
257. „Hitta“ / druga riječ – 2:58 i 7:161; tekstovi se razlikuju u formulaciji.
258. Izraelci traže kralja – 2:246; Bog im daje Taluta.
259. Talut je izabran zbog znanja i tjelesne sposobnosti – 2:247; narod prigovara jer nije bogat.
260. Talutova vojska testirana vodom – 2:249; većina ne prođe test.
261. David ubija Golijata – 2:251; David kasnije postaje kralj.
262. David je prorok i kralj – 38:17–26; 2:251–252.
263. Davidu je dana mudrost i vlast – 2:251; njegova vlast ima božansko opravdanje.
264. David prima psalme/Zebur – 4:163; 17:55.
265. Davidu se pokoravaju planine i ptice – 34:10; fizička interpretacija stvara pitanja.
266. Salomon razumije govor ptica – 27:16; izvanredno svojstvo.
267. Salomon ima vojsku ljudi, džina i ptica – 27:17.
268. Džini rade za Salomona – 34:12–14.
269. Džini ne znaju nevidljivo – 34:14; istodobno se u drugim pričama prikazuju kao bića s nadnaravnim sposobnostima.
270. Džini su snažni / mogu biti nemoćni pred Božjom naredbom – 34:12–14.
271. Kraljica od Sabe se klanja Suncu – 27:24; kasnije prihvaća vjeru u Boga.
272. Kraljica od Sabe priznaje Boga – 27:44.
273. Salomon dobiva nadnaravnu vlast – 38:35; moli Boga za kraljevstvo kakvo nitko poslije njega neće imati.
274. Salomon ima jedinstvenu vlast / drugi poslanici također imaju velike nadnaravne moći – usporedna teološka napetost.
275. Salomon umire, a džini ne znaju da je mrtav – 34:14; naglašava ograničeno znanje džina.

276–300

276. Jonin narod je pošteđen kazne – 10:98; iznimka među narodima koji su odbili upozorenje.
277. Jonah bježi od Božje zapovijedi – 37:140; ipak ostaje Božji poslanik.
278. Jonah je progutan od velike ribe – 37:142; 68:48–50 također opisuje njegovu kušnju.
279. Jonah se kaje / Bog ga spašava – 21:87–88.
280. Job trpi bolest – 21:83; Bog mu vraća obitelj i milost.
281. Job je pozvan da udari zemlju nogom – 38:42; nakon toga dobiva vodu za pranje/piće.
282. Zaharija ostaje bez govora – 19:10; 3:41 također opisuje znak šutnje.
283. Zaharija traži znak / dobiva znak – 19:10; 3:41.
284. Zaharija ne govori tri dana – 19:10; 3:41 navodi tri dana i noći, što se može činiti različito.
285. Marija se povlači od obitelji – 19:16; zatim rađa Isusa sama.
286. Marija govori da je nitko nije dotaknuo – 19:20; Isus se ipak rađa čudesno.
287. Isus nema ljudskog oca – 19:20–21.
288. Isus je stvoren riječju „Budi“ – 3:47; 3:59.
289. Isus je „Riječ od Boga“ – 3:45; istodobno nije Bog prema 5:72.
290. Isus čini čuda – 3:49; sva su „Božjim dopuštenjem“.
291. Isus oživljava mrtve – 3:49; 5:110.
292. Isus nije božanstvo / čini djela koja se tradicionalno smatraju božanskim – 3:49 i 5:110 nasuprot 5:72–75.
293. Isus govori kao novorođenče – 19:29–30.
294. Isus govori u odrasloj dobi i kao poslanik – 3:46.
295. Isus je znak za ljude – 19:21; 21:91.
296. Marija i Isus su „znak“ – 21:91; 23:50 ih također opisuje kao znak.
297. Isus je spašen od neprijatelja – 3:55; 4:157–158.
298. Isus umire / nije ubijen – 3:55 koristi izraz koji se može prevoditi kao „uzeti/okončati život“, dok 4:157–158 negira da je ubijen i razapet.
299. Isus će biti svjedok protiv svojih sljedbenika – 5:117; pitanje je odnosi li se to na budući Sudnji dan.
300. Isus ne zna što su ljudi činili nakon njega – 5:117; istodobno je prikazan kao važan svjedok na Sudnjem danu.

301. Zemlja i nebesa stvoreni u šest dana – 7:54; 10:3; 11:7.
302. 41:9–12 može izgledati kao osam dana stvaranja – dva dana za Zemlju, četiri za opskrbu i dva za nebesa; tradicionalno se „četiri“ tumači kao ukupno razdoblje od četiri, a ne dodatna četiri.
303. Zemlja je stvorena prije neba – 2:29.
304. Nebo je uređeno prije nego što je Zemlja raširena – 79:27–30; može izgledati kao drukčiji redoslijed.
305. Zemlja je „raširena“ – 88:20; kritičari to povezuju s idejom ravne Zemlje.
306. Zemlja je oblikovana poput jajeta – neki moderni prijevodi 79:30 koriste „ovalna“; to je interpretacija arapske riječi dahaha, a ne jednoznačno značenje.
307. Sedam nebesa – 2:29; 67:3; 71:15.
308. Sedam zemalja – 65:12; tekst nije detaljan o njihovoj prirodi.
309. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 37:6; 41:12.
310. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5; 37:6–10.
311. Zvijezde su ukras neba – 16:12; 37:6.
312. Meteori i zvijezde kao „gađanje“ šejtana – kritičari to smatraju kozmološkim problemom; tradicionalna tumačenja razlikuju zvijezde od meteora.
313. Sunce ima mjesto zalaska – 18:86; doslovno čitanje može zvučati geocentrično.
314. Sunce putuje prema svom određenom odredištu – 36:38.
315. Sunce i Mjesec plove po svojim putanjama – 21:33; 36:40.
316. Noć i dan se „smjenjuju“ – 24:44; 39:5.
317. Bog „omata“ noć oko dana i dan oko noći – 39:5; neki to vide kao kompatibilno sa sfernom Zemljom, ali nije izričita znanstvena tvrdnja o obliku Zemlje.
318. Sunce nije dovoljno opisano kao središte Sunčevog sustava – 36:38–40 govori o Suncu, Mjesecu i njihovim kretanjima, bez heliocentričnog modela.
319. Mjesec ima faze – 10:5; 36:39.
320. Mjesec je svjetlo, a Sunce sjajna svjetiljka – 10:5; 71:16.
321. Sunce je „siraj“, a Mjesec „nur“ – 25:61; 71:16; kritičari raspravljaju o tome implicira li različitu prirodu svjetlosti.
322. Sunce i Mjesec imaju izračunatu mjeru – 55:5.
323. Zvijezde padaju/razbacuju se na kraju svijeta – 81:2; 82:2.
324. Nebo se raspukne – 82:1; 84:1.
325. Nebo se „otvara“ – 78:19; 21:104; različite eshatološke slike.

326–345 — biologija, čovjek i Zemlja

326. Sve živo je od vode – 21:30.
327. Čovjek je od gline – 15:26.
328. Čovjek je od sperme – 16:4.
329. Čovjek je od ugruška – 96:2.
330. Čovjek je od „ekstrakta gline“ – 23:12.
331. Čovjek prolazi kroz više embrionalnih faza – 23:13–14.
332. „Alaq“ kao ugrušak – 96:2; riječ ima širi raspon značenja, pa prijevod utječe na argument.
333. Kosti nastaju prije mesa – 23:14; kritičari to uspoređuju s modernom embriologijom.
334. Meso/kosti kao uzastopne faze – 23:14; moderna embriologija opisuje razvoj kostiju i mišića složenije i djelomično istodobno.
335. Čovjek nastaje iz tekućine između kralježnice i rebara – 86:6–7; kritičari to smatraju anatomskim problemom.
336. Muška i ženska reproduktivna tekućina – 76:2; 86:6–7; različita tumačenja izvora reproduktivnog materijala.
337. Dijete nastaje iz „pomiješanih kapi“ – 76:2; kritičari raspravljaju o odnosu toga prema muškoj i ženskoj reprodukciji.
338. Bog stvara parove od svega – 51:49; biološka stvarnost uključuje organizme koji se ne razmnožavaju spolno.
339. Biljke imaju parove – 36:36; kritičari navode da spolna reprodukcija nije univerzalna.
340. Planine kao klinovi/stabilizatori Zemlje – 16:15; 78:6–7.
341. Planine imaju funkciju sprečavanja Zemljina podrhtavanja – 21:31.
342. Planine se na Sudnjem danu kreću poput oblaka – 27:88.
343. Zemlja se snažno trese na kraju vremena – 99:1–2.
344. Planine su „postavljene“ u Zemlju – 78:7; geološko tumačenje je predmet rasprave.
345. Planine imaju korijenje poput klinova? – Kuran koristi metaforu „klinova“, ali ne opisuje izričito geološku strukturu planina.

346–365 — povijest i tekstualne poteškoće

346. Marija kao „sestra Aronova“ – 19:28; problem kronologije ako se shvati kao ista osoba iz Mojsijeva vremena.
347. Marija kao kći Imranova – 3:35–36; kritičari uspoređuju Imrana s biblijskim Amramom, ocem Mojsija i Arona.
348. Marija i Mirjam – moguće pitanje identiteta dviju osoba s istim/sličnim imenima; muslimanski komentatori to uglavnom objašnjavaju počasnim ili rodoslovnim nazivom.
349. Haman u priči o faraonu – 28:38; 40:36; kritičari ga uspoređuju s Hamanom iz Knjige o Esteri.
350. Haman se u Bibliji pojavljuje u Perziji, a u Kuranu uz faraona – kritičari to smatraju mogućim povijesnim problemom.
351. Dhul-Qarnayn i Aleksandar Veliki – 18:83–98; starija islamska tradicija često ga je povezivala s Aleksandrom, dok moderna istraživanja nude druge identifikacije.
352. Dhul-Qarnayn dolazi do mjesta zalaska Sunca – 18:86; doslovno čitanje stvara kozmološki problem.
353. Sunce zalazi u „mutan izvor“ – 18:86; moguće je da je riječ o opažanju s njegova stajališta, ali tekst ostaje predmet rasprave.
354. Dhul-Qarnayn pronalazi narod kojemu je Sunce „izlazilo“ bez zaštite – 18:90; kritičari pitaju kako to geografski razumjeti.
355. Zid protiv Je’džudža i Me’džudža – 18:93–98; identifikacija tog zida povijesno nije sigurna.
356. Je’džudž i Me’džudž iza zida do kraja vremena – 18:94–99; eshatološka interpretacija razlikuje se od povijesnog čitanja.
357. Dva mora s preprekom – 25:53; 55:19–20; kritičari raspravljaju radi li se o fizičkoj barijeri ili metafori.
358. Slatka i slana voda ne prelaze granicu – 25:53; u prirodi se slatka i slana voda mogu miješati, iako mogu postojati slojevi različite slanosti.
359. Željezo je „spušteno“ – 57:25; popularna apologetika to povezuje s kozmičkim podrijetlom željeza, ali izraz može značiti i „dano“.
360. Bog šalje kišu i oživljava mrtvu zemlju – 16:65; 30:24; metafora se ponekad povezuje s ciklusom vode.
361. Voda dolazi s neba – 23:18; 39:21; znanstveno se može objasniti hidrološkim ciklusom, pa ovo nije nužno problem.
362. Kuran kaže da je čovjek stvoren od zemlje, vode, gline i reproduktivne tekućine – različiti opisi mogu biti fazni ili metaforički, ali bez konteksta izgledaju kao različiti odgovori.
363. Kuran kaže da je stvaranje čovjeka jednostavno i neposredno / opisuje složen embrionalni razvoj – 16:4 nasuprot 23:12–14; moguće je da se odnose na različite razine opisa.
364. Kuran tvrdi da nema proturječja – 4:82: „Da je od nekoga drugog, a ne od Boga, našli bi u njemu mnoga proturječja“; kritičari upravo razlike poput prethodnih 363 točaka koriste kao argument protiv te tvrdnje.
365. Dokidanje ajeta i nepromjenjivost Božjih riječi – 2:106 govori o zamjeni/dokidanju ajeta, dok 6:115 kaže da nitko ne može promijeniti Božje riječi. To je jedan od najpoznatijih primjera koji zahtijeva razlikovanje između dokidanja objavljenog propisa i mijenjanja Božje riječi.