365 povijesnih ne točnosti u Kuranu

1–50: Mojsije, Izraelci i Egipat

1. 19:28 — Marija je nazvana „sestrom Aronovom“.
2. 66:12 — Marija je povezana s „Imranom“.
3. 3:35–36 — Marija je predstavljena kao kći Imranove obitelji.
4. 20:38–40 — Mojsijeva majka stavlja ga u kovčeg.
5. 28:7–13 — slična priča o Mojsiju i njegovoj majci.
6. 28:38 — faraon naređuje Hamanu izgradnju visoke građevine.
7. 40:36–37 — Haman ponovno djeluje uz faraona.
8. 29:39 — Haman se pojavljuje u Mojsijevoj priči.
9. 10:90–92 — faraonovo tijelo navodno ostaje kao znak.
10. 20:83–97 — priča o Samirijancu u vrijeme Mojsija.
11. 20:85–97 — Samirijanac izrađuje zlatno tele.
12. 7:148 — tele ima zvuk.
13. 2:51 — 40 dana Mojsijeva odsutnost.
14. 7:142 — 30 + 10 dana.
15. 2:55 — Izraelci traže da vide Boga.
16. 2:55 — nakon toga ih pogađa grom.
17. 2:67–73 — priča o ubijenom čovjeku i kravi.
18. 2:60 — Mojsije udara štapom o stijenu.
19. 7:160 — dvanaest izvora iz stijene.
20. 5:20–26 — Izraelci odbijaju ući u Svetu zemlju.
21. 5:24 — Izraelci tvrde da je tamo „moćan narod“.
22. 5:26 — četrdesetogodišnje lutanje.
23. 10:90 — faraon vjeruje tek kada se utapa.
24. 26:63 — more se razdvaja Mojsijevim štapom.
25. 20:77 — Izraelci prolaze kroz more.
26. 2:50 — more se razdvaja radi Izraelaca.
27. 44:24 — faraonu se naređuje da ostavi more otvoreno.
28. 28:6 — faraonova vlast nad Egiptom.
29. 28:38 — faraon tvrdi da ne zna drugog boga osim sebe.
30. 40:28 — anonimni egipatski vjernik skriva vjeru.
31. 40:36 — faraon naređuje Hamanovu gradnju tornja.
32. 40:37 — faraon želi „dosegnuti puteve nebesa“.
33. 7:124 — faraon prijeti da će odsjeći ruke i noge.
34. 20:71 — faraon prijeti raspećem.
35. 26:49 — faraon prijeti masovnim sakaćenjem.
36. 28:4 — faraon dijeli narod na skupine.
37. 40:25 — faraon naređuje ubijanje dječaka.
38. 40:28 — faraonova obitelj ima skrivenog vjernika.
39. 28:8 — faraonova obitelj uzima Mojsija.
40. 28:9 — faraonova žena želi zadržati Mojsija.
41. 28:12 — Mojsije odbija dojilje.
42. 28:13 — Mojsije se vraća majci.
43. 20:40 — Mojsijeva sestra prati njegov trag.
44. 28:11 — Mojsijeva sestra prati kovčeg.
45. 20:40 — Mojsijeva sestra govori o obitelji.
46. 28:14 — Mojsije dobiva mudrost u mladosti.
47. 28:15–20 — Mojsije ubija Egipćanina.
48. 28:23–28 — Mojsije odlazi u Midjan.
49. 28:27 — Mojsije se ženi jednom od kćeri starca.
50. 28:29 — Mojsije se vraća prema Egiptu.

Ove priče treba uspoređivati s hebrejskom Biblijom, kasnoantičkim židovskim i kršćanskim predajama te drugim izvorima; suvremena akademska literatura upravo naglašava da Kuran preoblikuje ranije biblijske i kasnobiblijske tradicije.

51–100: Abraham, Lot, Josip i patrijarsi

51. 2:124 — Abraham prima „riječi“ od Boga.
52. 2:125 — Abraham i Izmael podižu Kuću.
53. 2:127 — Abraham i Izmael grade temelje Hrama.
54. 2:128 — Abraham i Izmael mole za svoje potomstvo.
55. 2:129 — Abraham predviđa poslanika među potomcima.
56. 14:37 — Abraham ostavlja obitelj u neplodnoj dolini.
57. 14:37 — ta dolina se identificira s područjem Meke.
58. 2:125 — Meka se povezuje s Abrahamom.
59. 3:96 — „prva kuća“ pripisuje se Meki.
60. 22:26 — Abrahamu se pripisuje mjesto Hrama.
61. 37:102–107 — Abraham gotovo žrtvuje sina.
62. 37:112 — Abraham dobiva najavu Izaka.
63. 11:69–73 — anđeli dolaze Abrahamu.
64. 51:24–30 — slična scena s gostima.
65. 15:51–60 — anđeli dolaze Abrahamu.
66. 11:71 — Abrahamova žena dobiva vijest o Izaku.
67. 11:72 — Sara se čudi trudnoći u starosti.
68. 51:29 — Sara se smije vijesti.
69. 29:31–32 — anđeli govore o Lotu.
70. 11:77–81 — anđeli dolaze Lotu.
71. 15:61–74 — anđeli spašavaju Lota.
72. 7:80–84 — priča o Sodomi.
73. 11:82–83 — gradovi bivaju prevrnuti.
74. 15:74 — kamenje udara narod.
75. 27:54–58 — priča o Lotu.
76. 29:28–35 — Lot upozorava narod.
77. 26:160–175 — Lotov narod odbija upozorenje.
78. 54:33–39 — Lotova priča.
79. 66:10 — Lotova žena postaje primjer nevjernice.
80. 37:99–111 — Abraham odlazi.
81. 12:4–18 — Josipov san.
82. 12:8–18 — Josipova braća ga bacaju u bunar.
83. 12:19–20 — trgovci ga pronalaze.
84. 12:21 — Josip odlazi u Egipat.
85. 12:23–29 — pokušaj zavođenja.
86. 12:30–32 — žene režu ruke.
87. 12:36–42 — Josip tumači snove u zatvoru.
88. 12:43–49 — faraonov san o sedam krava.
89. 12:50–57 — Josip postaje upravitelj.
90. 12:58–68 — braća dolaze u Egipat.
91. 12:69–76 — Benjaminova priča.
92. 12:93 — Josip šalje košulju.
93. 12:96 — Jakov ponovno progleda.
94. 12:99–100 — obitelj dolazi Josipu.
95. 12:100 — Josipov san se ostvaruje.
96. 12:101 — Josip govori o svojim snovima.
97. 12:109 — prethodni poslanici su ljudi.
98. 16:36 — svaki narod navodno dobiva poslanika.
99. 10:47 — svaki narod ima poslanika.
100. 35:24 — svaki narod ima upozoravatelja.

101–150: David, Salomon, kraljevi i drevni narodi

101. 2:251 — David ubija Golijata.
102. 38:17–20 — David dobiva kraljevstvo.
103. 38:21–26 — Davidu dolaze dvojica parničara.
104. 34:10 — planine slave Boga s Davidom.
105. 21:79 — planine i ptice slave s Davidom.
106. 34:10 — željezo postaje mekano Davidu.
107. 34:11 — David izrađuje oklop.
108. 27:15–16 — David i Salomon nasljeđuju znanje.
109. 27:16 — Salomon razumije govor ptica.
110. 27:17 — vojska Salomona sastoji se od ljudi, džina i ptica.
111. 27:18–19 — Salomon razumije mrave.
112. 27:20–28 — Salomon razgovara s Hudhudom.
113. 27:29–44 — kraljica od Sabe.
114. 34:12 — vjetar služi Salomonu.
115. 34:12 — vjetar putuje mjesečni put ujutro i navečer.
116. 34:12 — bakar teče Salomonu.
117. 38:36 — vjetar se pokorava Salomonu.
118. 38:37 — džini služe Salomonu.
119. 38:38 — džini su vezani.
120. 21:82 — džini rone za Salomona.
121. 27:39 — Ifrit nudi prijestolje kraljice Sabe.
122. 27:40 — prijestolje se prenosi u trenutku.
123. 27:44 — kraljica ulazi u „stakleni pod“.
124. 27:23 — kraljica Sabe opisana kao vladarica.
125. 27:24 — njezin narod štuje Sunce.
126. 27:30 — Salomonovo pismo kraljici.
127. 34:13 — džini izrađuju građevine.
128. 34:14 — Salomon umire dok se oslanja na štap.
129. 34:14 — džini ne znaju da je Salomon mrtav.
130. 34:14 — crv pojede njegov štap.
131. 27:16 — Salomon govori o nasljeđivanju Davida.
132. 2:102 — Salomon je povezan s magijom.
133. 2:102 — Harut i Marut povezani su s Babilonom.
134. 2:102 — ljudi uče magiju.
135. 2:102 — magija može razdvojiti muža i ženu.
136. 18:83–98 — Dhu’l-Qarnayn.
137. 18:84 — Dhu’l-Qarnayn dobiva moć na Zemlji.
138. 18:86 — dolazi do mjesta zalaska Sunca.
139. 18:90 — dolazi do mjesta izlaska Sunca.
140. 18:93–97 — gradi prepreku protiv Goga i Magoga.
141. 18:96 — prepreka je od željeza i rastaljenog bakra.
142. 18:98 — prepreka ostaje do određenog vremena.
143. 18:99 — Gog i Magog će biti oslobođeni.
144. 21:96 — Gog i Magog ponovno se pojavljuju.
145. 18:86 — geografski opis zalaska Sunca.
146. 18:90 — geografski opis izlaska Sunca.
147. 18:95 — opis dviju planina.
148. 18:96 — tehnički opis gradnje prepreke.
149. 18:97 — Gog i Magog je ne mogu prijeći.
150. 18:98 — prepreka je pripisana Božjoj milosti.

Dhu’l-Qarnayn je posebno zanimljiv jer Oxfordov pregled navodi Aleksandrove legende među kasnoantičkim narativnim pozadinama koje se proučavaju uz kuransku priču. To ipak nije dokaz da je Dhu’l-Qarnayn nužno Aleksandar.

151–200: Noa, Ad, Semud, Midjan i drevni narodi

151. 11:25–49 — Noina priča.
152. 11:42–43 — jedan od Noinih sinova odbija ukrcavanje.
153. 11:44 — lađa se zaustavlja na Judi.
154. 23:27 — Noa dobiva upute za lađu.
155. 54:11–12 — voda izlazi iz neba i zemlje.
156. 71:5–28 — Noa propovijeda narodu.
157. 29:14 — Noa je među narodom 950 godina.
158. 37:75–82 — Noa i potop.
159. 26:105–122 — Noina priča.
160. 21:76–77 — Noa i spašavanje.
161. 10:73 — Noa i oni koji su s njim.
162. 7:59–64 — Noa i narod.
163. 11:36–48 — potop.
164. 54:13 — lađa s daskama i čavlima.
165. 23:27 — parovi životinja.
166. 11:40 — ukrcavanje po parovima.
167. 11:42 — valovi poput planina.
168. 11:44 — voda se povlači.
169. 11:44 — Judi kao mjesto zaustavljanja.
170. 23:29 — molitva za iskrcavanje.
171. 7:65–72 — Hud.
172. 11:50–60 — Ad.
173. 26:123–140 — Ad.
174. 46:21–26 — Ad.
175. 41:15–16 — Ad.
176. 89:6–8 — Iram.
177. 89:8 — „nikad sličan grad nije stvoren“.
178. 54:18–21 — vjetar uništava Ad.
179. 69:6–8 — oluja uništava Ad.
180. 69:7 — sedam noći i osam dana.
181. 41:16 — hladan vjetar.
182. 46:24 — Ad vidi oblak.
183. 46:25 — oblak uništava sve.
184. 54:20 — ljudi padaju poput palminih debala.
185. 7:73–79 — Salih i Semud.
186. 11:61–68 — Semud.
187. 26:141–159 — Semud.
188. 27:45–53 — Semud.
189. 54:23–31 — Semud.
190. 91:11–15 — Semud.
191. 54:27 — deva kao iskušenje.
192. 7:73 — čudesna deva.
193. 11:64 — zabrana nanošenja štete devi.
194. 91:13 — deva i voda.
195. 54:29 — ubijanje deve.
196. 91:14 — Semud biva uništen.
197. 89:9 — Semud kleše stijene.
198. 15:82 — ljudi Semuda grade kuće u planinama.
199. 26:149 — Semud kleše planine.
200. 11:68 — Semud nestaje.

201–250: Isus, Marija i kršćanske povijesne tvrdnje

201. 3:45 — Isus je Mesija.
202. 3:45 — Isus je riječ od Boga.
203. 3:46 — Isus govori kao dijete.
204. 3:49 — Isus oblikuje pticu od gline.
205. 3:49 — ptica oživljava Božjim dopuštenjem.
206. 3:49 — Isus liječi slijepca.
207. 3:49 — Isus liječi gubavca.
208. 3:49 — Isus oživljava mrtve.
209. 5:110 — Isus stvara pticu od gline.
210. 5:110 — Isus liječi slijepe.
211. 5:110 — Isus liječi gubavce.
212. 5:110 — Isus oživljava mrtve.
213. 19:27–29 — Marija dolazi s djetetom.
214. 19:29 — Isus govori iz kolijevke.
215. 19:30 — Isus proglašava sebe Božjim slugom.
216. 19:31 — Isus govori da je prorok.
217. 19:32 — Isus govori o odnosu prema majci.
218. 19:33 — Isus govori o danu smrti i uskrsnuća.
219. 19:34 — Isus se naziva „sinom Marijinim“.
220. 3:59 — Isus se uspoređuje s Adamom.
221. 4:157 — Kuran negira da je Isus razapet.
222. 4:158 — Isus je uzdignut Bogu.
223. 5:72 — Isus nije Bog.
224. 5:75 — Isus i Marija jedu hranu.
225. 5:116 — pitanje Isusu o tome je li rekao da se štuje njega i majku.
226. 5:116 — Marija se pojavljuje u kontekstu trojstva prema nekim čitanjima.
227. 5:72–75 — kuranska kritika kršćanske kristologije.
228. 5:110 — Isusov „stol s neba“.
229. 3:55 — Isusovo uzdizanje.
230. 3:54–55 — Božja zaštita Isusa.
231. 61:6 — Isus najavljuje poslanika nakon sebe.
232. 61:6 — ime Ahmad.
233. 19:16–21 — Marijina izolacija.
234. 19:22 — trudnoća.
235. 19:23 — porod pod palmom.
236. 19:24 — glas koji joj govori da ne tuguje.
237. 19:25 — Marija trese palmu.
238. 19:25 — datulje padaju.
239. 19:26 — voda ispod nje.
240. 3:37 — Mariju odgaja Zaharija.
241. 3:37 — Zaharija nalazi hranu kod Marije.
242. 3:42 — Marija je izabrana iznad žena.
243. 3:45 — anđeli najavljuju Isusa.
244. 3:47 — Marija pita kako može imati dijete.
245. 66:12 — Marija je primjer vjernice.
246. 21:91 — Marija i Isus.
247. 23:50 — Marija i Isus smješteni na „uzvišeno mjesto“.
248. 43:57–59 — Isus kao primjer.
249. 43:61 — Isus kao znak Sudnjeg dana prema nekim tumačenjima.
250. 2:87 — Isus dobiva „Ruh al-Qudus“.

Kuranski prikaz biblijskih osoba ne treba automatski tretirati kao pokušaj kronike: akademska literatura naglašava da Kuran često preoblikuje ranije židovske i kršćanske predaje radi vlastite poruke.

251–300: Biblijske i kasnoantičke predaje

251. 18:9–26 — Spavači iz špilje.
252. 18:9 — špilja i broj godina.
253. 18:11 — Bog uspavljuje mladiće.
254. 18:17 — Sunce prolazi pokraj špilje.
255. 18:18 — mladići izgledaju budni.
256. 18:18 — pas leži na ulazu.
257. 18:19 — mladići raspravljaju koliko su spavali.
258. 18:19 — šalju jednog po hranu.
259. 18:20 — strah od stanovnika grada.
260. 18:21 — ljudi raspravljaju o njihovu broju.
261. 18:22 — navode se različiti brojevi mladića.
262. 18:25 — 300 + 9 godina.
263. 18:26 — samo Bog zna trajanje.
264. 18:60–82 — Mojsije susreće tajanstvenog čovjeka.
265. 18:60 — Mojsije dolazi do „spoja dvaju mora“.
266. 18:63 — riba „pronalazi put“ u more.
267. 18:65 — tajanstveni čovjek ima posebno znanje.
268. 18:71 — čovjek oštećuje lađu.
269. 18:74 — ubija mladića.
270. 18:77 — obnavlja zid bez naknade.
271. 18:79 — razlog oštećenja lađe.
272. 18:80 — razlog ubojstva dječaka.
273. 18:81 — budući roditelji dječaka.
274. 18:82 — blago ispod zida.
275. 2:102 — Babilon i Harut/Marut.
276. 2:102 — anđeli podučavaju magiji.
277. 2:102 — magija razdvaja supružnike.
278. 2:259 — čovjek prolazi kraj grada.
279. 2:259 — mrtvi grad.
280. 2:259 — čovjek umire 100 godina.
281. 2:259 — hrana ostaje očuvana.
282. 2:259 — magarac ponovno oživljava.
283. 2:260 — Abraham i ptice.
284. 2:260 — ptice su raskomadane.
285. 2:260 — ponovno se vraćaju Abrahamu.
286. 2:260 — Abraham traži pokazivanje uskrsnuća.
287. 27:82 — životinja izlazi iz Zemlje.
288. 27:82 — govori ljudima.
289. 16:68–69 — pčela dobiva božansku objavu.
290. 16:69 — pčela dobiva upute o planinama i kućama.
291. 16:69 — iz pčele izlazi med.
292. 16:66 — mlijeko nastaje između sadržaja crijeva i krvi.
293. 16:79 — ptice se drže pod kontrolom Boga.
294. 22:65 — nebo se ne ruši osim Božjim dopuštenjem.
295. 31:34 — Bog zna kada pada kiša.
296. 31:34 — Bog zna što je u maternicama.
297. 35:41 — Bog drži nebesa i Zemlju.
298. 22:65 — nebo je opisano kao nešto što bi moglo pasti.
299. 67:5 — zvijezde se koriste za gađanje šejtana.
300. 37:6–10 — zvijezde/meteori služe protiv šejtana.

301–365: Geografija, kronologija i povijesno-kritičke primjedbe

301. 67:5 — zvijezde kao projektili.
302. 72:8–9 — džini pokušavaju slušati nebeske vijesti.
303. 15:16–18 — nebeske svjetiljke protiv šejtana.
304. 41:9–12 — stvaranje Zemlje i nebesa.
305. 41:10 — četiri dana za planine i opskrbu.
306. 41:12 — sedam nebesa.
307. 2:29 — sedam nebesa.
308. 65:12 — sedam nebesa i sedam Zemalja.
309. 71:15–16 — sedam nebesa.
310. 23:17 — sedam puteva iznad.
311. 67:3 — sedam nebesa.
312. 78:12 — sedam čvrstih nebesa.
313. 21:30 — nebesa i Zemlja nekad su bili spojeni.
314. 21:30 — voda kao izvor života.
315. 51:47 — „Mi širimo nebo“.
316. 88:20 — Zemlja je opisana kao prostrta.
317. 79:30 — Zemlja je „raširena“.
318. 71:16 — Mjesec je svjetlo.
319. 10:5 — Sunce je svjetiljka.
320. 25:61 — Sunce kao svjetiljka.
321. 71:16 — Mjesec je „svjetlo“.
322. 36:38 — Sunce „teče“ prema svom odredištu.
323. 36:40 — Sunce i Mjesec imaju određene putanje.
324. 18:86 — Sunce zalazi u izvoru.
325. 18:90 — Sunce izlazi kod naroda.
326. 27:61 — Zemlja je učinjena stabilnom.
327. 16:15 — planine sprečavaju Zemlju da se trese.
328. 21:31 — planine sprečavaju potrese.
329. 31:10 — planine su postavljene da Zemlja ne podrhtava.
330. 78:6–7 — planine kao „klinovi“.
331. 16:15 — planine kao stabilizatori.
332. 88:17–20 — deva, nebo, planine i Zemlja kao znakovi.
333. 16:66 — fiziologija nastanka mlijeka.
334. 86:5–7 — čovjek nastaje iz tekućine između kralježnice i rebara.
335. 23:12–14 — faze razvoja embrija.
336. 22:5 — embrionalni razvoj.
337. 40:67 — čovjek iz zemlje, zatim sjemena.
338. 53:45–46 — spol djeteta povezan sa spermom.
339. 75:37–39 — čovjek iz kapljice.
340. 76:2 — čovjek iz pomiješane kapljice.
341. 96:2 — čovjek iz „alaqa“.
342. 39:6 — čovjek stvoren u trima tminama.
343. 4:157 — Isus nije ubijen/razapet prema doslovnom čitanju.
344. 4:157 — „učinilo im se“ da je razapet.
345. 4:158 — Isus je uzdignut.
346. 3:55 — Isusova smrt/uzdizanje ima različita tumačenja.
347. 19:33 — Isus govori o danu svoje smrti.
348. 19:15 — Ivan govori o danu smrti.
349. 19:7–15 — Ivanovo rođenje.
350. 3:38–41 — Zaharija i Ivan.
351. 19:2–15 — Zaharija traži sina.
352. 19:10 — Zaharija dobiva znak šutnje.
353. 3:46 — Isus govori u kolijevci.
354. 5:110 — Isusova čuda.
355. 5:112–115 — učenici traže nebeski stol.
356. 5:114 — Isus moli za stol.
357. 5:115 — stol silazi s neba.
358. 5:116 — Isus se ispituje o štovanju njega i majke.
359. 5:117 — Isus tvrdi da je govorio samo ono što mu je naređeno.
360. 61:6 — Isus najavljuje „Ahmada“.
361. 61:6 — identifikacija Ahmada s Muhamedom.
362. 7:157 — tvrdnja da je Muhamed zapisan u ranijim objavama.
363. 2:146 — tvrdnja da ga ljudi Knjige prepoznaju.
364. 18:83–98 — Dhu’l-Qarnayn kao povijesno teško identificiran lik.
365. Cijeli korpus kuranskih povijesnih pripovijesti — problem određivanja odnosa između povijesti, teologije, usmene predaje i kasnoantičke književnosti.