365 znanstvenih ne točnosti Kurana

I. Astronomija — 1–50

1. Sunce koje zalazi u izvoru – 18:86
2. Sunce koje izlazi na određenom mjestu – 18:90
3. Sunce koje „teče” prema određenom počivalištu – 36:38
4. Sunce i Mjesec koji „plove” – 21:33
5. Sunce kao „svjetiljka” – 10:5
6. Mjesec kao svjetlo – 10:5
7. Sedam nebesa – 2:29
8. Sedam nebesa jedno iznad drugoga – 67:3
9. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 37:6
10. Zvijezde kao ukras najbližeg neba – 67:5
11. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5
12. Zvijezde koje se bacaju na šejtane – 37:6–10
13. Nebo kao fizička struktura iznad Zemlje – 2:22
14. Nebo kao „krov” – 21:32
15. Nebo bez vidljivih pukotina – 67:3
16. Nebo koje se može rascijepiti – 55:37
17. Nebo koje se otvara – 78:19
18. Nebo koje se cijepa – 82:1
19. Zvijezde koje se gase – 81:2
20. Zvijezde koje padaju – 81:2
21. Zvijezde koje se rasipaju – 82:2
22. Mjesec koji se cijepa – 54:1
23. Sunce i Mjesec kao dva određena znaka – 17:12
24. Mjesec koji prolazi kroz faze – 36:39
25. Mjesec kao „svjetlo”, a Sunce kao „svjetiljka” – 10:5
26. Sunce kao lampa – 71:16
27. Sunce kao užarena lampa – 78:13
28. Zemlja kao mjesto određeno prema nebu – 2:29
29. Nebesa stvorena bez vidljivih stupova – 13:2
30. Nebo podignuto iznad Zemlje – 88:18
31. Nebo koje se drži da ne padne na Zemlju – 22:65
32. Nebo koje se može srušiti – 34:9
33. Sedam nebesa stvorenih u dva dana – 41:9–12
34. Zemlja i nebesa kao odvojene strukture – 21:30
35. Nebo kao dim – 41:11
36. Nebo kao građevina – 2:22
37. Nebo kao svod – 21:32
38. Zemlja kao središnji promatrani prostor – više ajeta
39. Sunce i Mjesec podređeni Zemlji/čovjeku – 14:33
40. Sunce, Mjesec i zvijezde kao ukras – 16:12
41. Zvijezde kao sredstva navigacije – 16:16
42. Zvijezde povezane s gađanjem šejtana – 15:18
43. Nebeska tijela koja imaju određene rokove – 31:29
44. Sunce i Mjesec koji se kreću prema računici – 55:5
45. Sunce koje ne može sustići Mjesec – 36:40
46. Noć i dan kao dva odvojena sustava – 41:37
47. Sunce koje se kreće – 36:38
48. Mjesec koji se kreće kroz „stanice” – 36:39
49. Nebo koje se može „raspuknuti” – 50:6
50. Nebo koje se mijenja na Sudnjem danu – 81:11

II. Kozmologija — 51–85

51. Nebesa i Zemlja kao početno spojena cjelina – 21:30
52. Razdvajanje nebesa i Zemlje – 21:30
53. Nebo kao dim – 41:11
54. Sedam nebesa – 71:15
55. Sedam nebesa složenih jedno iznad drugoga – 67:3
56. Zemlja u odnosu prema sedam nebesa – 65:12
57. Nebo ukrašeno lampama – 41:12
58. Najbliže nebo kao zasebna razina – 41:12
59. Sedam nebesa stvorenih u dva dana – 41:12
60. Cijeli svemir stvoren u šest dana – 7:54
61. Nebesa i Zemlja stvaraju se u različitim fazama – 41:9–12
62. Bog „drži” nebo – 22:65
63. Nebo može pasti – 22:65
64. Nebo ima vrata – 78:19
65. Nebo se otvara za kišu – 71:11
66. Nebo se može raspuknuti – 55:37
67. Nebo se može saviti kao svitak – 21:104
68. Nebo se može razdvojiti – 82:1
69. Nebo se može ukloniti – 81:11
70. Nebo se može promijeniti – 14:48
71. Zemlja kao prostorno odvojena od neba – 2:29
72. Stvaranje svega u parovima – 51:49
73. „Sve” stvoreno u parovima – pitanje iznimki – 36:36
74. Stvaranje neba bez stupova – 13:2
75. Postojanje nevidljivih stupova kao moguće tradicionalno tumačenje – 13:2
76. Nebo kao konstrukcija – 2:22
77. Nebo kao zaštićeni svod – 21:32
78. Zemlja kao „prostrta” površina – 71:19
79. Zemlja kao „raširena” – 88:20
80. Zemlja kao prostirka – 78:6
81. Zemlja kao ležaj – 2:22
82. Zemlja kao podloga – 51:48
83. Zemlja kao nešto što je „postavljeno” – 79:30
84. Zemlja kao nešto što je „rašireno” – 15:19
85. Zemlja i nebo prikazani kao hijerarhijski uređene strukture.

III. Zemlja i geologija — 86–125

86. Planine kao klinovi – 78:6–7
87. Planine kao stabilizatori Zemlje – 16:15
88. Planine sprječavaju Zemlju da se trese – 21:31
89. Planine kao „sidra” Zemlje – 31:10
90. Planine kao „klinovi” – 88:19
91. Planine kao nešto što je „bačeno” na Zemlju – 16:15
92. Planine povezane s uklanjanjem potresa – 16:15
93. Zemlja prikazana kao stabilizirana planinama – 21:31
94. Planine koje na Sudnjem danu postaju poput vune – 101:5
95. Planine koje postaju poput pahuljaste vune – 70:9
96. Planine koje se pokreću kao oblaci – 27:88
97. Planine koje će biti uklonjene – 20:105–107
98. Planine koje postaju prah – 56:5–6
99. Planine koje se drobe – 73:14
100. Planine koje se raspadaju – 19:90
101. Planine koje se tresu – 52:10
102. Planine koje se kreću – 27:88
103. Planine kao nepomične iako se kreću – 27:88
104. Zemlja kao ravno/prostrto područje – 88:20
105. Zemlja kao prostirka – 71:19
106. Zemlja kao „razastrta” – 15:19
107. Zemlja kao ležaj – 2:22
108. Zemlja kao podloga – 78:6
109. Zemlja kao površina spremna za čovjeka – 51:48
110. Zemlja kao nešto „prostrto” – 79:30
111. Zemlja kao „kolijevka” – 78:6
112. Zemlja kao mjesto za hodanje – 67:15
113. Zemlja kao mjesto s putevima između planina – 21:31
114. Nebo kao konstrukcija iznad zemlje – 2:22
115. Zemlja i nebo kao dvije fizičke razine – 41:9–12
116. Voda kao izvor života – 21:30
117. Svako živo biće stvoreno od vode – 21:30
118. Voda spuštena s neba – brojni ajeti
119. Voda koja se skladišti u Zemlji – 23:18
120. Voda koja se vraća u zemlju – 23:18
121. Voda koja izlazi iz stijena – 2:60
122. Voda koja izlazi iz zemlje – 39:21
123. Rijeke koje teku ispod zemlje – 39:21
124. More koje ima granicu – 25:53
125. Dva mora koja se susreću, ali između njih postoji pregrada – 25:53

1–50: Astronomija

1. Sunce zalazi u izvoru – 18:86.
2. Sunce izlazi na određenom mjestu – 18:90.
3. Sunce „teče” prema počivalištu – 36:38.
4. Sunce i Mjesec „plove” – 21:33.
5. Sunce kao svjetiljka – 10:5.
6. Sunce kao svjetiljka koja daje snažno svjetlo – 78:13.
7. Mjesec kao svjetlo – 10:5.
8. Mjesec kao svjetlo nasuprot Suncu kao svjetiljci – 71:16.
9. Sunce i Mjesec imaju određene putanje – 55:5.
10. Sunce ne može sustići Mjesec – 36:40.
11. Mjesec ima određene „stanice” – 36:39.
12. Zvijezde kao ukras najbližeg neba – 37:6.
13. Zvijezde kao ukras neba – 67:5.
14. Zvijezde kao projektili protiv šejtana – 67:5.
15. „Zvijezde padalice” povezane s gađanjem šejtana – 37:6–10.
16. Zvijezde koje se gase – 81:2.
17. Zvijezde koje se rasipaju – 82:2.
18. Zvijezde koje padaju – 81:2.
19. Mjesec koji se cijepa – 54:1.
20. Sunce i Mjesec kao znakovi povezani s noći i danom – 17:12.
21. Sedam nebesa – 2:29.
22. Sedam nebesa jedno iznad drugog – 67:3.
23. Sedam nebesa – 71:15.
24. Najbliže nebo kao posebna kozmička razina – 41:12.
25. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 41:12.
26. Nebo kao fizički svod – 21:32.
27. Nebo kao „krov” – 2:22.
28. Nebo bez vidljivih pukotina – 67:3.
29. Nebo koje se može rascijepiti – 55:37.
30. Nebo koje se otvara – 78:19.
31. Nebo koje se cijepa – 82:1.
32. Nebo koje se može saviti – 21:104.
33. Nebo koje se može ukloniti – 81:11.
34. Nebo koje se može srušiti – 22:65.
35. Nebo koje se drži da ne padne – 22:65.
36. Nebesa bez stupova – 13:2.
37. Mogućnost fizičkih „stupova” neba u tradicionalnom tumačenju – 13:2.
38. Nebo kao građevina – 2:22.
39. Nebo kao struktura iznad Zemlje – 50:6.
40. Sunce povezano s dnevnim kretanjem – 36:38–40.
41. Mjesec povezan s određivanjem vremena – 10:5.
42. Zvijezde kao navigacijski znakovi – 16:16.
43. Nebeska tijela imaju određene rokove – 31:29.
44. Sunce i Mjesec „računaju” – 55:5.
45. Nebo prikazano kao višeslojna struktura – 67:3.
46. Nebeske strukture koje se mijenjaju na Sudnjem danu – 81:11.
47. Zvijezde koje se rasipaju na kraju svijeta – 82:2.
48. Sunce koje se zamračuje – 81:1.
49. Mjesec koji se pomračuje – 75:8.
50. Sunce i Mjesec koji se spajaju na kraju vremena – 75:9.

Napomena: stavke poput 1. nisu automatski dokazane pogreške. Kritičari ih često čitaju doslovno, dok branitelji Kurana naglašavaju perspektivni opis („Sunce zalazi”) umjesto tvrdnje da Sunce fizički ulazi u vodu.

51–90: Kozmologija

51. Nebo i Zemlja bili su spojeni pa razdvojeni – 21:30.
52. Nebesa i Zemlja prikazani kao početna cjelina – 21:30.
53. Nebo kao dim u trenutku stvaranja – 41:11.
54. Stvaranje nebesa u više faza – 41:9–12.
55. Sedam nebesa kao konačan broj – 2:29.
56. Sedam nebesa kao slojevi – 67:3.
57. Najbliže nebo ukrašeno zvijezdama – 67:5.
58. Nebo kao zaštitni svod – 21:32.
59. Nebo kao krov – 2:22.
60. Nebo bez vidljivih stupova – 13:2.
61. Nebo koje može pasti – 22:65.
62. Nebo koje Bog drži – 22:65.
63. Nebo koje ima vrata – 78:19.
64. Kiša koja dolazi kroz otvaranje neba – 71:11.
65. Nebo koje se raspukne – 55:37.
66. Nebo koje se savija – 21:104.
67. Nebo koje se mijenja – 14:48.
68. Nebo koje se cijepa – 82:1.
69. Nebo koje se uklanja – 81:11.
70. Sedam nebesa stvoreno u dva dana – 41:12.
71. Zemlja i nebesa kao različite kozmičke razine – 41:9–12.
72. Sve stvoreno u parovima – 36:36.
73. „Sve” stvoreno u parovima – 51:49.
74. Problem primjene „svega” na svemir bez iznimki.
75. Zemlja kao posebno izdvojena kozmička struktura.
76. Nebesa kao fizičke strukture.
77. Zemlja kao „postavljena” ispod neba.
78. Zemlja kao prostirka.
79. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
80. Zemlja kao ležaj – 2:22.
81. Zemlja kao prostrta površina – 71:19.
82. Zemlja kao raširena površina – 88:20.
83. Zemlja kao nešto „rašireno” – 79:30.
84. Zemlja kao pripremljena podloga – 51:48.
85. Zemlja kao prostor za hodanje – 67:15.
86. Kozmička struktura prikazana prvenstveno iz perspektive Zemlje.
87. Nebesa predstavljena kao iznad Zemlje.
88. Zvijezde smještene u najbliže nebo.
89. Sedam nebesa bez astronomskog identiteta poznatog modernoj znanosti.
90. Problem usklađivanja sedam nebesa s modernom kozmologijom.

91–130: Zemlja i geologija

91. Planine kao klinovi – 78:6–7.
92. Planine kao stabilizatori Zemlje – 16:15.
93. Planine sprječavaju Zemlju da se trese – 21:31.
94. Planine kao „sidra” – 31:10.
95. Planine povezane sa stabilnošću tla.
96. Planine kao nepomične strukture – 27:88.
97. Planine koje se kreću poput oblaka – 27:88.
98. Istodobno prikazivanje planina kao nepomičnih i pokretnih.
99. Planine koje se na Sudnjem danu pretvaraju u prah – 56:5–6.
100. Planine poput vune – 101:5.
101. Planine poput rastresene vune – 70:9.
102. Planine koje se raznose – 73:14.
103. Planine koje se ruše – 19:90.
104. Planine koje se tresu – 52:10.
105. Planine koje nestaju – 20:105–107.
106. Planine koje postaju poput fatamorgane – 78:20.
107. Planine koje se raspadaju – 18:47.
108. Zemlja predstavljena kao proširena ravna površina.
109. Zemlja kao prostirka – 88:20.
110. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
111. Zemlja kao ležaj – 2:22.
112. Zemlja kao raširena – 15:19.
113. Zemlja kao prostrta – 71:19.
114. Zemlja kao nešto što je „razastrto” – 79:30.
115. Problem doslovnog ravnog prikaza Zemlje.
116. Problem odnosa takvog jezika prema kuglastoj Zemlji.
117. Voda koja se spušta s neba.
118. Voda koja se čuva u Zemlji – 23:18.
119. Voda koja se vraća u Zemlju – 23:18.
120. Voda koja izlazi iz stijena – 2:60.
121. Voda koja izlazi iz zemlje – 39:21.
122. Rijeke povezane s podzemnim vodnim sustavima – 39:21.
123. Dva mora s pregradom – 25:53.
124. Dva mora koja se ne miješaju – 55:19–20.
125. Granica između slane i slatke vode – 25:53.
126. „Barijera” između mora – 35:12.
127. Miješanje mora opisano kao ograničeno.
128. Planine kao uzrok geološke stabilnosti.
129. Geološka uloga planina pojednostavljena.
130. Potresi se ne uklanjaju postojanjem planina.

131–170: Meteorologija i voda

131. Kiša spuštena s neba.
132. Vjetrovi koji „oplođuju” oblake – 15:22.
133. Vjetrovi povezani s oplodnjom – 51:41.
134. Oblaci potaknuti vjetrovima.
135. Oblaci složeni u slojeve – 24:43.
136. Grad koji se spušta iz „planina” u nebu – 24:43.
137. Nebeske „planine” povezane s gradom.
138. Munja koja gotovo oduzima vid – 24:43.
139. Grom kao posljedica Božjeg djelovanja – 13:13.
140. Grom koji hvali Boga – 13:13.
141. Kiša spuštena u određenoj mjeri – 23:18.
142. Voda spuštena iz neba i pohranjena u Zemlji – 23:18.
143. Voda koja izvire iz Zemlje nakon kiše.
144. Vjetrovi koji pokreću oblake.
145. Vjetrovi koji ih „oplođuju”.
146. Kiša povezana s Božjom voljom, a ne fizičkim procesima.
147. Grad povezan s planinama na nebu – 24:43.
148. Oblaci kao slojevite strukture.
149. Kiša koja pada s neba kao primarni opis ciklusa vode.
150. Problem nedostatka modernog opisa isparavanja.
151. Problem nedostatka modernog opisa kondenzacije.
152. Problem nedostatka modernog opisa transpiracije.
153. Problem nedostatka modernog opisa atmosferske cirkulacije.
154. Problem nedostatka modernog opisa hidrološkog ciklusa.
155. More kao ograničeno područje.
156. Slatka i slana voda kao odvojene.
157. Voda kao spuštena tvar.
158. Voda koja se pohranjuje u zemlji.
159. Kiša kao sredstvo oživljavanja mrtve zemlje.
160. Vjetrovi kao prethodnici kiše.
161. Vjetrovi koji „nose” oblake.
162. Oblaci koji se skupljaju.
163. Oblaci koji daju kišu.
164. Grad kao posljedica oblaka.
165. Munja i grom opisani religijskim, a ne fizikalnim jezikom.
166. Nebo kao izvor vode.
167. Kiša kao „spuštena” s neba.
168. Voda kao jedna od temeljnih tvari života – 21:30.
169. „Od vode je sve živo” – 21:30.
170. Problem treba li 21:30 čitati kao opću biološku tvrdnju ili teološku izjavu.

171–210: Biologija i evolucija

171. Čovjek stvoren od gline – 15:26.
172. Čovjek stvoren od zemlje – 30:20.
173. Čovjek stvoren od prašine – 3:59.
174. Čovjek stvoren od gline – 32:7.
175. Adam kao neposredno stvoreno biće.
176. Adam kao prvi čovjek.
177. Čovječanstvo izvedeno iz jednog para – 4:1.
178. Problem s genetskim „uskim grlom” od samo jednog para.
179. Životinje stvorene u parovima – 51:49.
180. „Sve” stvoreno u parovima – 36:36.
181. Problem aseksualnih organizama.
182. Problem hermafroditnih organizama.
183. Problem organizama koji se razmnožavaju partenogenezom.
184. Problem mikroorganizama koji se dijele.
185. Problem evolucijskog podrijetla vrsta.
186. Izostanak prirodne selekcije.
187. Izostanak mutacija kao mehanizma evolucije.
188. Izostanak zajedničkog pretka svih organizama.
189. Posebno stvaranje čovjeka.
190. Adam kao posebno stvoren čovjek.
191. Eva kao stvorena iz istog izvora prema tradicionalnom tumačenju 4:1.
192. Problem ljudske populacije koja bi potjecala od jednog para.
193. Problem genetske raznolikosti.
194. Problem mitohondrijske genealogije.
195. Problem Y-kromosomske genealogije.
196. Problem vremena potrebnog za ljudsku evoluciju.
197. Problem odnosa Adama prema fosilnim homininima.
198. Problem neandertalaca.
199. Problem denisovaca.
200. Problem ranih Homo vrsta.
201. Problem zajedničkog pretka čovjeka i drugih primata.
202. Čovjek kao kvalitativno odvojeno biće.
203. Životinje kao zajednice – 6:38.
204. Životinje koje slave Boga – 24:41.
205. Mravi koji govore – 27:18.
206. Ptice koje govore sa Sulejmanom – 27:16.
207. Hudhud koji prenosi informacije – 27:20–28.
208. Riba koja guta Junusa – 37:142.
209. Magarac koji govori – 31:19 nije izričito govor magarca; problem nastaje kod interpretacije.
210. Životinje koje imaju moralnu/religijsku odgovornost – pitanje interpretacije.

211–250: Embriologija i reprodukcija

211. Čovjek nastaje od „kapi” – 23:13.
212. „Kap” kao nuṭfa.
213. Nuṭfa kao muško sjeme u kritičkim tumačenjima.
214. Čovjek nastaje iz sperme – 16:4.
215. Čovjek stvoren od tekućine – 86:5–7.
216. „Tečnost koja izlazi između leđa i rebara” – 86:6–7.
217. Problem anatomske lokacije izvora reproduktivne tekućine.
218. Ženski reproduktivni sustav nije jasno opisan u nekim tradicionalnim čitanjima.
219. Odsutnost eksplicitnog opisa jajne stanice.
220. Nuṭfa → ʿalaqa – 23:14.
221. ʿAlaqa kao „krvna grudica” u nekim prijevodima.
222. ʿAlaqa kao „gruda koja prianja” u drugim prijevodima.
223. Problem shvaćanja embrija kao krvne grudice.
224. Mudgha kao „sažvakana grudica” – 23:14.
225. Problem doslovnog shvaćanja mudghe.
226. Kosti nastaju prije mesa – 23:14.
227. Meso potom prekriva kosti – 23:14.
228. Problem sekvencijalnog modela „kosti pa meso”.
229. Moderna embriologija opisuje istodobni razvoj različitih tkiva.
230. Somiti sudjeluju u razvoju kralježaka i mišića.
231. Mišićno i koštano tkivo razvijaju se kroz međusobno povezane procese.
232. Embrij nije jednostavno „kostur” prije mišića.
233. Problem tvrdnje da embrij prolazi kroz potpuno odvojene faze.
234. „Tri tame” – 39:6.
235. Interpretacija triju anatomskih ovojnica.
236. Problem identificiranja tih „tama” s modernim anatomskim strukturama.
237. Spol određen prije nego što se u razvoju vidi spolna diferencijacija.
238. Problem interpretacije 53:45–46 o stvaranju muškog i ženskog para iz kapi.
239. Sperma sama nije cijeli genetski doprinos embriju.
240. Jajna stanica daje polovicu nuklearne DNA.
241. Jajna stanica daje citoplazmu i mitohondrijsku DNA.
242. Oplodnja nije samo „spuštanje kapi” u maternicu.
243. Zigota nastaje spajanjem spermija i jajne stanice.
244. Implantacija se događa nakon ranih dioba stanica.
245. Blastocista se implantira u endometrij.
246. Problem prijevoda ʿalaqa kao „krv”.
247. Problem interpretacije ʿalaqa kao „krvavog ugruška”.
248. Problem usporedbe s Galenovim embriološkim modelom.
249. Kritičari tvrde da se neki elementi mogu povezati s antičkom medicinom.
250. Branitelji tvrde da se kuranski opis ne mora poistovjetiti s Galenom i da neke faze mogu biti kompatibilne s razvojem embrija.

251–285: Medicina i fiziologija

251. Srce kao mjesto razumijevanja – 22:46.
252. Srce kao mjesto osjećaja i razumijevanja – 7:179.
253. Problem doslovnog smještanja kognitivnih funkcija u srce.
254. Sljepoća povezana sa srcem – 22:46.
255. „Srce u prsima” kao mjesto spoznaje.
256. Problem razlikovanja metafore od anatomskog opisa.
257. Bolest u srcu kao moralno stanje.
258. Problem ako se „srce” shvati kao doslovni organ mišljenja.
259. Bolest kao posljedica Božje volje – različiti ajeti.
260. Liječenje medom – 16:69.
261. Tvrdnja da med ima ljekovita svojstva.
262. Problem pretvaranja općeg ljekovitog svojstva u univerzalni lijek.
263. Med nije lijek za sve bolesti.
264. Problem medicinske interpretacije 16:69.
265. Mlijeko nastaje između probavnog sadržaja i krvi – 16:66.
266. Problem doslovne anatomije nastanka mlijeka.
267. Mlijeko nastaje u mliječnoj žlijezdi.
268. Krv ne prolazi izravno u mlijeko.
269. Probavni sadržaj ne prelazi izravno u mlijeko.
270. Problem fiziološkog tumačenja 16:66.
271. Vino i alkohol kao štetni – 2:219.
272. Alkohol ima štetne učinke, ali i vrlo složenu fiziologiju.
273. Post može imati određene metaboličke učinke.
274. Problem korištenja vjerskih uputa kao medicinskih tvrdnji.
275. Čistoća i pranje kao zaštita od bolesti.
276. Problem razlikovanja higijene od moderne infektologije.
277. Spavanje opisano kao odmor – 25:47.
278. Spavanje kao zaštita/odmor – 78:9.
279. Problem pretvaranja poetskog opisa spavanja u neuroznanstvenu tvrdnju.
280. Čovjek „stvoren slabim” – 4:28.
281. Čovjekov fizički razvoj nije opisan modernom fiziologijom.
282. Starost povezana s fizičkim slabljenjem – 16:70.
283. Problem univerzalnosti pojedinih fizioloških opisa.
284. Medicina Kurana nije sustavni medicinski model.
285. Kritika mora razlikovati medicinsku tvrdnju od moralno-teološke tvrdnje.

286–315: Zoologija

286. Mravi komuniciraju sa Sulejmanom – 27:18.
287. Mrav govori ljudskim jezikom.
288. Mrav upozorava druge mrave na opasnost.
289. Problem ako se govor shvati doslovno.
290. Problem ako se životinjska komunikacija shvati kao ljudski jezik.
291. Hudhud prenosi vijesti – 27:20–28.
292. Hudhud opisuje političku situaciju.
293. Hudhud navodno zna religijsko stanje druge zemlje.
294. Sulejman razumije govor ptice.
295. Problem antropomorfizacije životinjske komunikacije.
296. Ptice kao organizirana zajednica.
297. Životinje kao „zajednice” – 6:38.
298. Ovo je zapravo kompatibilno s postojanjem životinjskih populacija i društava.
299. Problem nije nužno znanstvena pogreška nego način tumačenja.
300. Pčele dobivaju „objavu” – 16:68.
301. Pčele grade nastambe u planinama, drveću i ljudskim konstrukcijama – 16:68.
302. Pčele proizvode napitak različitih boja – 16:69.
303. Problem ako se „objava” shvati kao nadnaravna biologija.
304. Pčele koriste složene komunikacijske sustave.
305. Paukova kuća kao „najslabija kuća” – 29:41.
306. Problem metaforičkog povezivanja strukture paukove mreže s obiteljskom slabošću.
307. Komarac kao primjer – 2:26.
308. Muha kao primjer – 22:73.
309. Muha koja ne može stvoriti ono što čovjek stvara – 22:73.
310. Životinje stvaraju zajednice – 6:38.
311. Ptice lete bez fizičkog opisa aerodinamike – 16:79.
312. Ptice „zadržane” na nebu – 16:79.
313. Životinje dobivaju hranu od Boga – 11:6.
314. Sve životinje imaju opskrbu – 11:6.
315. Problem treba li ove tvrdnje uopće tretirati kao znanstvene.

316–340: Botanika

316. Biljke stvorene u parovima – 20:53.
317. Biljke u parovima – 13:3.
318. Sve stvoreno u parovima – 36:36.
319. Problem biljaka koje se razmnožavaju nespolno.
320. Problem biljaka koje su hermafroditne.
321. Problem bakterijskih i drugih jednostaničnih organizama u okviru „parova”.
322. Sjeme kao izvor nove biljke – 56:64.
323. Kiša kao uzrok rasta biljaka.
324. Zemlja koja daje različite biljke – 20:53.
325. Biljke koje rastu iz vode.
326. Različite vrste biljaka iz iste vode – 13:4.
327. Voće koje dolazi u parovima – 13:3.
328. Problem voća koje nema jasne „parove”.
329. Problem botaničkog značenja „parova”.
330. Datulje i vinova loza – 16:11.
331. Masline – 16:11.
332. Nar – 6:99.
333. Palmina stabla kao primjer plodnosti.
334. Biljke koje rastu prema određenoj mjeri – 15:19.
335. Voda kao temelj rasta biljaka.
336. Problem pretjeranog tumačenja biljnih ajeta kao moderne botanike.
337. Problem retroaktivnog povezivanja „parova” s kromosomima.
338. Problem retroaktivnog povezivanja „parova” sa spolnim stanicama.
339. Biljni svijet nije opisan evolucijski.
340. Nema modernog genetičkog objašnjenja nasljeđivanja biljaka.

341–350: Fizika i kemija

341. Nebo bez stupova – 13:2.
342. Nebo kao struktura koju Bog drži – 22:65.
343. Nebo kao krov – 2:22.
344. Problem fizičkog značenja „krova”.
345. Grom kao biće koje slavi Boga – 13:13.
346. Munja prikazana kao gotovo oduzimanje vida – 24:43.
347. Metal „spušten” – 57:25.
348. Problem doslovnog značenja „spuštenog željeza”.
349. Željezo povezano s „velikom snagom” – 57:25.
350. Problem tumačenja ovog ajeta kao tvrdnje o izvanzemaljskom podrijetlu željeza.

351–365: Geografija, matematika i ostalo

351. Zemlja kao raširena površina – 88:20.
352. Zemlja kao prostirka – 71:19.
353. Zemlja kao kolijevka – 78:6.
354. Zemlja kao ležaj – 2:22.
355. Problem doslovnog ravnog prikaza Zemlje.
356. Dva mora s pregradom – 25:53.
357. Slatka i slana voda s barijerom – 55:19–20.
358. Problem tumačenja granice kao potpune fizičke nemješljivosti.
359. Iram kao stvarni grad – 89:7–8; povijesno-arheološko pitanje.
360. Priča o Dhul-Qarnaynu i mjestu zalaska Sunca – 18:83–90.
361. Matematički problem nasljednih udjela u određenim kombinacijama – 4:11–12, 4:176.
362. Slučajevi u kojima zbroj propisanih udjela može premašiti cijelu ostavinu, što je povijesno riješeno pravilom ʿawl u islamskom pravu.
363. Pitanje zašto tekst ne daje izravnu matematičku proceduru za takve slučajeve.
364. Problem tvrdnje da je Kur’an udžbenik moderne prirodne znanosti: tekst sam sebe prvenstveno predstavlja kao uputu, a ne kao znanstveni priručnik.
365. Opći problem „znanstvenog čuda”: ako se neodređen ili metaforičan ajet tek nakon znanstvenog otkrića reinterpretira kao precizno predviđanje tog otkrića, postoji opasnost od retrofittinga odnosno naknadnog prilagođavanja značenja. Kritičari upravo to smatraju problemom popularne literature o „znanstvenim čudima Kurana”.