Odgovornost vjernika i snaga svjedočanstva | Vjera koja se živi u svakodnevnom životu

Uvod: Vjera nije samo osobna stvar

U današnjem svijetu često se može čuti kako je vjera privatna stvar pojedinca. Mnogi smatraju da je dovoljno vjerovati u srcu, moliti kada osjete potrebu i povremeno sudjelovati u vjerskim događajima. Međutim, kršćanska vjera nikada nije bila zamišljena kao nešto što ostaje zatvoreno unutar čovjekove nutrine.

Vjera je dar, ali istodobno i zadatak. Ona nije samo privilegij nego i odgovornost. Onaj tko je upoznao Krista pozvan je živjeti u skladu s njegovim naukom i svojim životom svjedočiti Evanđelje.

Današnje razmatranje podsjeća nas na važnu istinu: vjera nosi odgovornost.

Bog svakom vjerniku povjerava određene darove, sposobnosti, prilike i poslanje. Na kraju nije najvažnije koliko smo primili, nego što smo učinili s onim što nam je dano.

Dar vjere nije slučajnost

Nitko ne dolazi do vjere isključivo vlastitim naporom. Vjera je prije svega Božji dar. Bog prvi prilazi čovjeku, otvara njegovo srce i poziva ga u zajedništvo sa sobom.

Mnogi su primili vjeru još u djetinjstvu kroz obitelj, krštenje i odgoj. Drugi su do susreta s Kristom došli kasnije kroz životna iskustva, patnje, obraćenja ili susrete s ljudima koji su svjedočili Evanđelje.

Bez obzira na način, svaki vjernik može reći da je primio neprocjenjivo blago.

No svaki dar sa sobom nosi i odgovornost.

Kada primimo nešto vrijedno, prirodno je da to čuvamo i razvijamo. Isto vrijedi i za vjeru. Ona nije nešto što se može ostaviti po strani i zanemariti. Vjera traži rast, njegu i suradnju s Božjom milošću.

Isusova prispodoba o talentima

Jedna od najjasnijih Isusovih pouka o odgovornosti nalazi se u prispodobi o talentima.

Gospodar svojim slugama povjerava određena dobra. Jedni ih ulažu i umnažaju, dok jedan sluga zakapa primljeni talent iz straha i pasivnosti.

Kada se gospodar vrati, pohvaljuje one koji su odgovorno koristili ono što im je povjereno, a kori onoga koji nije učinio ništa.

Ova prispodoba ne govori samo o materijalnim dobrima. Ona govori o svemu što smo primili od Boga.

Naše vrijeme.

Naše sposobnosti.

Naša obitelj.

Naše prilike.

Naša vjera.

Bog nas neće pitati jesmo li bili najuspješniji ljudi na svijetu. Pitat će nas jesmo li bili vjerni u onome što nam je povjerio.

Odgovornost za vlastiti duhovni život

Prva odgovornost svakog vjernika odnosi se na njegov odnos s Bogom.

Mnogi očekuju da ih drugi duhovno nose. Očekuju da ih nadahnu svećenici, propovjednici ili zajednice. Iako su oni važni, nitko ne može živjeti vjeru umjesto nas.

Svaki čovjek osobno odgovara za svoj duhovni život.

Odgovorni smo za svoju molitvu.

Odgovorni smo za svoj odnos prema sakramentima.

Odgovorni smo za svoje odluke.

Odgovorni smo za način na koji oblikujemo vlastitu savjest.

Nitko ne može umjesto nas njegovati prijateljstvo s Kristom.

Kao što tijelo slabi bez hrane, tako i duša slabi bez molitve, Božje riječi i sakramenata. Zato odgovoran vjernik ne čeka posebnu inspiraciju kako bi se približio Bogu. On svakodnevno traži Gospodina i nastoji živjeti u njegovoj prisutnosti.

Odgovornost prema istini

Živimo u vremenu kada je istina često relativizirana. Mnogi smatraju da svatko ima svoju istinu i da ne postoje trajna moralna načela.

Krist nas uči drukčije.

On ne kaže da poznaje istinu. On kaže da jest Istina.

To znači da vjernik ne može živjeti kako želi i pritom tvrditi da slijedi Krista. Pozvan je usklađivati svoj život s Evanđeljem.

To nije uvijek lako.

Ponekad je lakše šutjeti nego braniti istinu.

Ponekad je lakše prilagoditi se većini nego ostati vjeran Božjim zapovijedima.

Ponekad je lakše tražiti ljudsko odobravanje nego Božju volju.

No upravo u takvim trenucima pokazuje se ozbiljnost naše vjere.

Odgovornost vjernika nije samo vjerovati istini nego je i živjeti.

Odgovornost prema bližnjima

Nitko ne živi samo za sebe.

Naše riječi, postupci i odluke utječu na ljude oko nas. Roditelji utječu na djecu. Supružnici utječu jedno na drugo. Prijatelji oblikuju prijatelje. Vjernici utječu na zajednicu.

Zato kršćanska odgovornost uvijek uključuje odnos prema bližnjemu.

Isus sažima cijeli zakon u dvije zapovijedi:

Ljubi Boga.

Ljubi bližnjega.

Ljubav nije samo osjećaj. Ona se očituje kroz odgovornost.

Odgovorni smo za riječi koje izgovaramo.

Odgovorni smo za način na koji se odnosimo prema drugima.

Odgovorni smo za pomoć potrebitima.

Odgovorni smo za izgradnju mira i zajedništva.

Kada zanemarujemo potrebe bližnjih, zanemarujemo i Krista koji je prisutan u svakom čovjeku.

Obitelj kao prvo mjesto odgovornosti

Za mnoge vjernike najveće poslanje nalazi se upravo u obitelji.

Roditelji imaju odgovornost odgajati djecu ne samo za uspješan život nego i za život vjere.

Djeca uče promatrajući.

Ako vide roditelje koji mole, opraštaju, poštuju druge i žive Evanđelje, vjera postaje stvarnost.

Ako vide samo formalnost bez svjedočanstva, teško će razumjeti njezinu vrijednost.

Supružnici također nose odgovornost međusobne vjernosti, podrške i ljubavi.

Obitelj je mala kućna Crkva. U njoj se svakodnevno uči odgovornost, žrtva i služenje.

Odgovornost za darove koje smo primili

Bog nikoga nije ostavio bez darova.

Netko ima dar govora.

Netko dar služenja.

Netko dar poučavanja.

Netko dar organizacije.

Netko dar suosjećanja.

Netko dar molitve.

Svi ti darovi imaju svrhu.

Bog ih nije dao samo za osobnu korist nego za izgradnju zajednice.

Nažalost, mnogi ljudi podcjenjuju vlastite sposobnosti ili ih koriste isključivo za sebe. Tako propuštaju priliku biti blagoslov drugima.

Odgovoran vjernik pita se:

Kako mogu svojim darovima služiti Bogu i ljudima?

To pitanje mijenja način života. Umjesto usredotočenosti na sebe, otvaramo se poslanju koje nam je Bog povjerio.

Odgovornost u društvu

Kršćanska vjera nije ograničena na crkvene zidove.

Vjernik je pozvan donositi Kristove vrijednosti u društvo.

Na radnom mjestu.

U školi.

U politici.

U gospodarstvu.

U kulturi.

U medijima.

Svugdje gdje se nalazi.

Pošten rad, pravednost, poštivanje ljudskog dostojanstva i zauzimanje za opće dobro dio su kršćanske odgovornosti.

Svijet se ne mijenja velikim riječima nego ljudima koji svakodnevno žive ono što vjeruju.

Kada vjernik odbija sudjelovati u nepoštenju, kada štiti slabije i kada djeluje savjesno, postaje svjetlo svijeta.

Opasnost pasivne vjere

Jedna od najvećih opasnosti današnjice jest pasivna vjera.

To je vjera koja ostaje na riječima.

Vjera bez djela.

Vjera bez zauzetosti.

Vjera bez svjedočanstva.

Takva vjera postupno slabi jer se ne pretvara u život.

Sveti Jakov vrlo jasno piše da je vjera bez djela mrtva.

To ne znači da se spašavamo vlastitim djelima. Spasenje je Božji dar. Međutim, prava vjera uvijek donosi plodove.

Kao što zdravo stablo daje plodove, tako i živa vjera mijenja način na koji živimo.

Odgovornost za svjedočanstvo

Možda najvažnija odgovornost vjernika jest svjedočanstvo.

Mnogi ljudi nikada neće otvoriti Evanđelje.

Mnogi neće slušati propovijedi.

Ali promatrat će život vjernika.

Promatrat će kako se ponašamo u teškim situacijama.

Kako govorimo o drugima.

Kako podnosimo neuspjehe.

Kako opraštamo.

Kako ljubimo.

Naš život može nekoga približiti Kristu, ali ga može i udaljiti.

Zato je odgovornost svjedočanstva velika.

Ne radi se o savršenstvu. Nitko nije savršen.

Radi se o iskrenom nastojanju da živimo ono što vjerujemo.

Odgovornost i Božje milosrđe

Govoreći o odgovornosti, važno je izbjeći jednu pogrešku.

Kršćanska odgovornost nije teret koji nosimo sami.

Bog ne traži od nas savršenstvo bez pomoći. On nam daje svoju milost.

Kada padnemo, možemo ustati.

Kada pogriješimo, možemo se pokajati.

Kada zalutamo, možemo se vratiti.

Božje milosrđe ne ukida odgovornost, ali nam daje snagu da je živimo.

Zato odgovoran vjernik nije čovjek bez pogrešaka. To je čovjek koji se uvijek vraća Bogu i nastavlja hodati putem obraćenja.

Kako svakodnevno živjeti odgovornost vjere?

Odgovornost vjere počinje malim koracima.

Redovita molitva.

Sudjelovanje na svetoj misi.

Čitanje Svetoga pisma.

Pošten odnos prema ljudima.

Praštanje.

Pomaganje potrebitima.

Savjestan rad.

Zahvalnost.

Vjernost Božjim zapovijedima.

Takvi koraci možda izgledaju jednostavno, ali upravo oni oblikuju svetost svakodnevnog života.

Bog ne traži izvanredne stvari od svakoga. Traži vjernost u onome što nam je povjereno.

Zaključak: Vjera koja mijenja život

Današnje razmatranje podsjeća nas da je vjera mnogo više od prihvaćanja određenih istina. Vjera je odnos s Bogom koji mijenja način na koji živimo.

Primiti vjeru znači primiti odgovornost.

Odgovornost da rastemo u svetosti.

Odgovornost da ljubimo bližnje.

Odgovornost da služimo darovima koje smo primili.

Odgovornost da budemo svjedoci Krista u svijetu.

Neka nas Gospodin oslobodi pasivne i površne vjere te nam podari hrabrost da svakodnevno živimo ono što ispovijedamo. Tada će naša vjera postati svjetlo drugima i put koji vodi prema vječnom životu.

Molitva

Gospodine Isuse, hvala ti za dar vjere koji si mi povjerio. Daj mi mudrost da odgovorno koristim sve darove koje sam primio. Nauči me živjeti Evanđelje riječima i djelima, biti vjeran u malim stvarima i hrabar u svjedočenju istine. Neka moj život bude odraz tvoje ljubavi i znak tvoje prisutnosti u svijetu. Amen.

Dalibor Katić

Korisni Linkovi:

udruga-putokaz.hr – Udruga “Putokaz” osnovana s ciljem pojedinačnog i obiteljskog liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije psihijatarski liječenih osoba i njihovih obitelji u izvaninstitucionalnim uvjetima.

margarita-veritatis.com – „Margarita Veritatis – istina destilirana do biti.“

an4polog.com – 10 Božjih Zapovjedi Kroz Život

dalibor-katic.com – Dalibor Katić za vaš uspjeh!

enumeratum.com – „Enumeratum – strukturirano znanje, bez kaosa.“

business-manager.biz – „Business Manager – kontrola, rast i odluke bez nagađanja.“

apologeticum.eu – Za Boga, Obitelj i Domovinu!